Lezbos - prijestonica solidarnosti
Izbjeglice se mogu sresti u samom gradu, uglavnom u kafićima, kioscima brze hrane i doku. Na Lezbos dolaze migranti iz Sirije, Iraka, Avganistana, Eritreje, pa čak i iz Maroka
Sjeverna obala ostrva Lezbos u Grčkoj glavno je pristanište izbjeglica koje putuju Egejskim morem, a prvi prizori u tom dijelu Grčke su olupine drvenih čamaca, ispumpani gumeni čamci i ostavljeni pojasevi za spasavanje, cipele izgubljene u žurbi.
Polovina ukupnog broja migranata pristiglih u Grčku, njih oko 360.000, iskrcalo se upravo na ovo ostrvo, koje se nalazi na oko 11 kilometara od Turske.
Izbjeglice se mogu sresti u samom gradu, uglavnom u kafićima, kioscima brze hrane i doku. Na Lezbos dolaze migranti iz Sirije, Iraka, Avganistana, Eritreje, pa čak i iz Maroka.
Gradonačelnik Metilenija, najvećeg grada na ostrvu, Nasos Giakalis rekao je da ljudima na Lezbosu "nije bitna boja kože, niti nacionalnost", kako bi pomogli ljudima koji su u nevolji.
"Najvažnije je da je u ovim uslovima ostrvo pokazalo ljudskost. Da dostojanstveno i humano postupamo sa migrantima. Lezbos je evropska prijestonica solidarnosti od početka migrantske krize", kazao je Giakalis.
Ovo ostrvo živjelo je od ljetnjeg turizma, ali gradonačelnik tvrdi da nema promena i prekomjernog otkazivanja aranžmana zbog velikog broja izbjeglica.
On je dodao da Lezbos prosječno mjesečno potroši 200.000 eura na pomoć izbjeglicama.
Volonteri sa Lezbosa koji pomažu izgradnji kampova, objasnili su da su na ostrvu živjeli ustaljenim ritmom, a onda se prije šest godina pojavio jedan brod, zatim dva, pa 20, da bi u maju ove godine stigao najveći broj čamaca sa migrantima.
Najveći problem je to što se prvi kamp u kome izbjeglice mogu da dobiju ozbiljnu medicinsku pomoć i novu garderobu nalazi na oko 70 kilometara od mjesta na kome se najčešće iskrcavaju.
Problem na putu tokom ljeta predstavljala je vrućina, a sada je to vjetar koji duva sa mora.
Međunarodni komitet spasa (MKS) otvoriće za dvije nedjelje centar koji će biti blizu kritične tačke, kazao je koordinator tog centra Paul Kornu.
Kamp koji se nalazi na sat i po vožnje od Mitilenija, skoro je završen, u saradnji sa gradskim vlastima obezbjeđeni su autobusi kojima će se izbjeglice, do 2.000 ljudi, prevoziti u centre za registraciju i plan je da se u samom kampu zadržavaju dva do tri sata.
Za one koji dolaze noću obezbijeđeni su šatori sa grijanjem, u kojima će moći da bude smješteno oko 100 ljudi, mala kuhinja i toaleti.
"Dobro sarađujemo sa gradskim vlastima. Shvatili su šta želimo i odredili lokaciju na kojoj je moguće izgraditi kamp. Impresionirani smo i time koliko se lokalno stanovništvo uključilo u ovaj projekat. Novac za izgradnju kampa, milion eura, obezbijedio je MKS i plan je da kamp funkcioniše godinu dana, za šta je izdvojeno još pet miliona eura", kazao je Kornu.
Uz samu obalu postavljeno je nekoliko improvizovanih kampova koje su uglavnom podigli volonteri iz čitave Evrope. Među njima je i grupa Britanaca koja je postavila kamp sa nekoliko šatora u kojima izbjeglice mogu da pronađu ćebad, vodu i hranu. A na iskrcavanje na to mjesto navodi ih veliki broj ostavljenih pojaseva za spasavanje.
Oni objašnjavaju da najveći broj čamaca sa izbjeglicama dolazi noću i po lošem vremenu, jer je tada jeftiniji prevoz.
"Kada dođu na kopno, to je prizor pun emocija. Oni koje je poslužilo vrijeme i koji su putovali sigurno, srećni su, oni koje je uhvatilo nevrijeme, koji su plivali do obale, preplašeni su i iscrpljeni, zato smo i počeli da gradimo ovaj kamp, da bismo ih što prije zbrinuli", kazao je Henri, jedan od volontera organizacije "Svetionik".
Kontra-admiral Obalske straže Grčke Joanis Karageorgopoulos rekao je da krijumčari često daju nekim izbjeglicama da se besplatno prevezu do Grčke, ali da upravljaju čamcem.
Na putu od najsjevernije tačke ka gradu, nalazi se i centar UNHCR-a. Tu uglavnom borave ljudi sa djecom i bebama.
U kampu je napravljena improvizovana traka koja usmjerava ka kuhinji u kojoj se dijele obroci, ali je lokalno stanovništvo pomoglo u uljepšavanju i oslikavanju kampa.
Na ogradi se suši veš, a izbjeglice strpljivo čekaju da krenu dalje ka centrima za registraciju u Mitileniju.
Ljekari koji rade na sjevernoj obali pričali su da su bil svjedoci mnogih potresnih scena, pa i utapanja djece, najčešće noću.
Na ostrvu se nalazi i migrantsko groblje. Gradonačelnik Giakalis je pojasnio da su prvi utopljenici sahranjivani na lokalnom groblju, ali da više nije bilo mjesta, pa je njih 74 sahranjeno na posebnom groblju u selu oko šest kilometara od samog Mitilenija.
Kako nije smrt jedino što prati migrantsku krizu, gradonačelnik je rekao da se određeni broj djece izbjeglica rodio na ostrvu, a da je jedna beba rođena u čamcu kojim su se izbjeglice prevozile iz Turske.
( Beta )