Odbrana normalnosti

Lekar šutnuo koleginicu među noge"! Kada je Ringijerov Blic sinoć pustio notifikaciju na svom portalu sa ovom "ekskluzivom", moglo se zaključiti kako je u zemlji Srbiji vrag odnio šalu. Jer "lekar" nije premijer Srbije, još manje je to "koleginica". Koji je javni interes ugrožen u ovom slučaju da bi urednik Blica poslao pomenutu infomaciju kao vanrednu vijest. Breaking news. Zar vanredna vijest nije privođenje glavnog urednika jedne dnevne novine i njegove zamjenice na informativni razgovor. A onda i samog izdavača. Falilo je samo da se na ovu breaking news Blica nadovežu Pink i Informer, objašnjavaju i vezu između pomenutog udarca ljekara specijaliste i puzećeg državnog udara. U smislu - Vučiću, ni pod najvećim bolovima ne idi u Klinički centar, srušiće te. Koga i ne bi jednim tako nezgodnim udarom.

Zato, Aleksandar Rodić i Jugoslav Ćosić, kolege iz CINS-a, KRIK-a,BIRN-A ne treba da brinu. I režim i njegova propaganda rade upravo ono što ovim medijima treba. Pokazuju svoje tragikomično lice i bilduju snagu, uticaj, kredibilitet, čega im je pod Vučićem ili ranije, falilo. Makar kad je Kurir u pitanju. Otuda i ono Rodićevo: “Oprosti Srbijo”.

"Vijesti" su za proteklih 10 godina preživjele sve forme harange zbog svoje neposlušnosti i nepokornosti. Sada slično sleduje Rodiću, Ćosiću i ostalima. Posebno, ovom prvom jer je njegov uticaj najveći. Ali, ne u tolikoj mjeri i sa tolikim trajanjem. Ipak je ovo 2015. Za proteklih 10 godina naši urednici, novinari, naša imovina - pretrpjeli su desetak fizičkih napada, bez policijsko- sudskog raspleta. Istraga je, dakle, u toku. Onda je Đukanović poručio - nemojte da ih bijete, tužite ih! Krenuo je odmah sudsko-tužilački progon sa novčanim kaznama, prijetnjama hapšenjem, potom osveta oglašivača i čitavu deceniju najbrutalnija verbalna kampanja protiv vlasnika, urednika i naših medija. Za koju je Nataša Kandić još 2009. rekla da prevazilazi sve dotad viđeno na prostoru bivše Jugoslavije u proteklih 20 godina. Ponavljamo, to je rečeno 2009. A dotad je bila pjesma, šta je kasnije uslijedilo.

Srbija je ćutala. Kao u onoj pjesmi njemačkog teologa i antifašiste Nimelera. Kada su došli po Jevreje ja sam ćutao, ćutao sam kad su kupili komuniste, kada su hapsili sindikalce i tada sam ćutao, na kraju kad su došli po mene - bilo je kasno da dignem glas. Srbija ne samo da je ćutala već je participirala u Đukanovićevom progonu nezavisnih medija. Tu ne mislimo na najamnike, sa stalnim zaposlenjem i debelom apanažom. Ne mislimo na Lakiranog i Kusovca, na pogubljenog narkomana sa nacionalnom frekvencijom ili državotvornog Vučićevića. Pogrom od takvih nam je samo godio.

Boljelo nas je kada su kolege iz ozbiljnijih srpskih medija okretale glavu od problema, ili kada su čak učestvovali u Bebinim i Kusovčevim rijaliti napisima i konferencijama. Da ih ne pominjemo. Sami će se prepoznati. Pod izgovorom da "nisu odavde". Da oni neće da se "mešaju u naše lokalne svađe".

Povlađuju i tako Đukanovićevoj propagandi da je sukob lične a ne principijelne prirode. Kao što je ovo danas što Milovo đače Vučić sprovodi prema, recimo, Rodić u i Kuriru “nešto lično između Ace i Vučka”! Ili da je profesionalno izvještavanje N1 rezultat paklenog plana bivšef šefa CIA Petreusa da sruši premijera Srbije!

Uz pomoć "stranih plaćenika" iz ova tri srpska centra za istraživačko novinarstvo. Sada vidite, drage kolege, da je to bio spin sa namjerom da se prikrije suština sukoba – želja jednog ili drugog premijera da ućutkaju svaki kritički glas. Juče u Crnoj Gori, danas u Srbiji. I da profesiju svedu na “ekskluzivne” priče o pomenutim udarcima u Kliničkom centru ili kresanju u rijaliti programima.

Vidite kako Crna Gora ne ćuti. Ne zato što vas volimo već što nam trebate. Ako budemo govorili protiv vašeg zla lakše ćemo se izboriti i sa ovim domaćim. Dobro bi bilo da to shvate i svi dobronamjerni ljudi u Srbiji, bilo da su novinari ili javne licnosti iz drugih profesija. Odbrana Kurira, N1, Birna, Cinsa, Krika, je u stvari odbrana normalnosti u Srbiji. To nije personalno već principijelno pitanje. To je odbrana profesije a ne pojedinog medija. To je odbrana prava svih medija i novinara da o vlastima napišu šta misle bez straha za posljedice. Svako pitanje tipa "a koliko je sam Kurir doprinio aktuelnom ludilu i paranoji", zaslužuje nagradno putovanje u Kinu o trošku Vlade Srbije. Za dvije osobe, još će vam premijer posuditi Vučićevića za vodiča. Da vas provede po Tjananmenu i drugim lokacijama gdje je CIA pokušavala da sruši kineskog premijera. I Veliki zid.

Par savjeta prvenstveno Rodiću i Ćosiću. Ne mogu vam ništa. Ćosica svakako štiti američki izdavač, Rodić je zato u većoj opasnosti. Koju ne treba zanemariti ali ni prenaglasiti. Jer i ako ga ubiju kao Ćuruviju podižu mu spomenik. Ako ga uhapse, prave od njega disidenta. Nema ako, nastaviće sigurno da vas zastrašuju, blate, kažnjavaju - ali, to će samo da radi za vas i sve ostale kritičke medije. Posebno na duge staze. Ako su Vijesti preživjele mnogo drastičniju i dugotrajniju harangu, na tržištu koje je 15 puta manje - čega treba vi da se bojite? Neka se režim boji.

Ima još jedan razlog zašto su crnogorski nezavisni urednici i novinari zainteresovani za pozitivan rasplet priče na medijskoj sceni Srbije. Pošast koja razara srpsko društvo, a koja je oličena u Pinku i Infomeru, prisutna je i u našoj deželi. Lakirana Beba je naime od marta 2013. kada je uvezena u Crnu Goru i krenula sa “Minut,dva”, dosad objavila 322 priloga u kojima se pominju osnivači i urednici Vijesti. I naši mediji. Informer je dosad štampao nešto preko 500 brojeva tzv. crnogorskog izdanja - na 148 naslovnih strana bila je neka brljotina i lagarija o nama i Vijestima. Zlo se za razliku od dobra mnogo češće dijeli i kopira. Po tome nam je region poznat u Evropi. Ako je glava te hobotnice u Beogradu onda ona samo tamo može biti i zaustavljena.

Zato je odbrana Kurira, N1, BIRN-a, KRIK-a i CINS-a, sjutra možda Politike i RTS, najbolja odbrana normalne Srbije koja je potrebna regionu koliko i njenim građanima.

( Željko Ivanović, Mihailo Jovović )