PolakoTe, momci!

Milošću Božijom, Mi, gospodin Ivan Crnojević, milosrdni gospodar Zete, sa svom vlastelom, pišemo Vama, gradonačelniku Cetinja sa čitavom Vašom svitom (mAnaGerima, stručnjacima, ekspertima, savjetnicima-srednjoškolcima) i dajemo Vam do znanja:

PolakoTe, momci!!!

Već duže vrijeme Mi, gospodar Ivan Crnojević, dobijamo saznanja što činite. Pisaše mi onomad i neki Očinić, od Batrićevića, čak mi (ne znam je li od muke ili od sprdnje) i telegram uputi, đe izražavaše svoje saučešće, što mi grad uništiste. No, ne dajem Vam ovu pisaniju do znanja sad zbog toga.

Ja Vam sad pišem s namjerom da Vas obavijestim da pogriješiste, pa proglasiste 4. januar Danom osnivanja Cetinja. Znam da ste namjerni i ove godine slaviti, pa da Vas na vrijeme upozorim, ne zbog Vas, no zbog Cetinja. S oproštenijem, ne muči me što se Vi brukate, no što svo Cetinje, sa svijema ljudima i imanjima, ostade za sprdnju. Pratih hronike od 2006. od kad slaviste, i ne mogah se čudu načuditi, što od tada napričaste o tome kako sam i kad osnovao Cetinje. Momci, idoste li vi u škole? Učiste li išta od istorije naše Crne Gore?!

Stoga Vam, momci, dajem do znanja: vi potpuno pobrkaste osnovne činjenice, vezane za osnivanje Cetinja. Viđeh u hronike, da jedan od vas (ne imenujem ga, nije mi ga namjera brukati), pred najvećijema zvanicama vaše Crne Gore, lupi da je “4. januar dan sazdanja Cetinja, kada je Ivan Crnojević sagradio Cetinjski manastir''! A nije momci, polakoTe! Uzmite istoriju za sedmi razred osnovne, i tamo lijepo piše, da sam ja na Cetinje već bio dvor sagradio 1482, pa se zato ta godina uzima kao godina osnivanja Cetinja. Znači, da vam ponovim, momci, prvo sam sagradio dvor, pa tek onda manastir, pune dvije godine kasnije (1484).

Ova povelja, što ste zapeli za nju, to vam je, momci, povelja o osnivanju Cetinjskoga manastira, što sam je pečata' 4. januara 1485, na Rijeci. Da ste je pročitali, ka' što nijeste, tamo bi mogli viđeti ovo što vam napisah gore, ne bi čas jedne godine zborili kako sam Cetinje osnova' 1484, a onda na sljedeću proslavu 1485, ili još neznavenije 4. januara 1482. Isto ka' da se igrate pogađanja brojeva.

Ako mi ne vjerujete, što vam pišem i dajem ovako do znanja, ja vas mogu uputiti đe da provjerite istinitost ovih mojih riječi. Kako vidim, Vi ništa ne čitate i ne zalazite u arhive i biblioteke (što me i ne čudi, jer nemate kad od rabote), onda vam nemam što pričati da se Osnivačka povelja Cetinja ama baš niđe ne pominje u stručnoj literaturi. To samo vi, zahvaljujući svojemu neznanju, pominjete po tijem proslavama. Zato ću vas uputiti na dva naslova, da vam ne bude previše. To su dvije monografije/knjige, koje su presabrale sve (!), kad su u pitanju sačuvane moje povelje. Istina, pisah ja znatno više, ali ste samo to uspjeli sačuvati. Znači, momci, provjerite prvo u Sazdanje Cetinja, Izvori i Legende (R.R.), a onda i u Dukljansko-Zetske povelje (B.Š.). Tu ćete viđet', momci, ono isto što biste viđeli da ste pošli do Državnoga muzeja (da nijeste lijeni): postoje i nauci su poznate svega četiri povelje, tj., dokumenta iz ovoga perioda (1482. do 4. januar 1485.), a koje možete povezati sa osnivanjem i utemeljivanjem grada. Ni jedna se ne naziva Osnivačkom poveljom Cetinja. A još manje vas svojom sadržinom mogu navesti da ih na taj način protumačite, momci.

U jednoj ja, gospodar Zete, regulišem granice imanja Vranjinskog manastira i moje granice prema mletačkim pośedima u primorju. Tu povelju napisah 1482. godine, na osnovu koje se i uzima ova godina kao godina osnivanja grada, jer sam jedan primjerak pečatao u svojoj kancelariji na Cetinju. Da ste je pročitali, ne biste se ovako brukali, momci.

U drugoj preciziram koja sve dobra poklanjam svojoj zadužbini, Cetinjskom manastiru (4. januar 1485, Rijeka). To je ova te ste se na nju nakačili, pogrešno, i što je nazivate Osnivačkom poveljom Cetinja. Nadam se da vam je sad malo jasnije, momci, da te povelje nema, tj. da je to Osnivačka povelja Cetinjskoga manastira.

Sačuvana je i povelja kojom prenosim kompletno vlasništvo “crkve komske, crkvi cetinjskoj” (4. januar 1485, Rijeka).

Četvrtu povelju ne napisah ja, pa je zato navodim kao posljednju, iako je nastala 1483. godine. To je povelja kojom je mome izaslaniku dozvoljeno da iz Dubrovnika izveze materijal za gradnju, upravo, Cetinjskog manastira (septembar te 1483. godine).

Kao što vidite, vrlo je jednostavno, momci, samo treba poći do biblioteke i tražiti ona dva naslova. I nemate puno da čitate. A znajući da je tako jednostavno i lako, pored svega, čudi me jedno: ako vas ikad iko upozori da ste pogriješili, što ne provjeriste, a, momci?! A mislim da vas upozori, argumentovano i akademski, jedan običan profesor istorije, a ima tome dvije godine.

Na samom kraju, konstatujem: ne ostaje vam ništa, nego da podvijete rep i kažete da pogriješiste. Uz to vam i savjetujem: nastavite obilježavati 4. januar, ima puno simbolike za Cetinje, jer na taj dan pečatah Osnivačku povelju Cetinjskoga manastira, jednog od najprepoznatljivijih simbola grada. Ali više ne brukajte Cetinje svojim elementarnim neznanjem. Kakvi god da ste, trenutno ga vi predstavljate.

Nadam se da ćete makar provjeriti moje navode, a sa milošću Božijom, pozdravlja vas, gospodin Ivan Crnojević, gospodar Zete, ljeta gospodnjega 7523.

P.S. Da li kao osnivač grada mogu polagati kakav vlasnički udio u Fabrici čokolade ili najdužoj žičari na svijet'?

Autor je običan profesor istorije

( Petar Glendža )