A čiji su tvoji geni?

Dok Ćoske rastura podatkom kako crnogorskim venama teče tričavih 7,4 odsto slovenske genetske čorbe, akademik Guskova usred hrama Hristovog vaskrsenja grmi i zaziva jedinstvo Slovena, jednog roda i jedne krvi koju treba da predvodi Rusija.

Prvo valja objasniti ko su Ćoske i Guskova, ljudi koji su poslužili da se minule sedmice načisto alavertim i zapitam je li došlo vrijeme da odbacim srpsko-crnogorski bulšit i pređem na nešto mnogo jače, na slovensko-ilirski obračun genima, novu vaseljensku bitku koja ima da traje do posljednje kapi uzorkovane krvi.

Dakle, u lijevom uglu, nadimkom Ćoske, publici se svake sedmice nakloni Miroslav Ćosović, redovni kontributor crnogorskog mejn strim medija, popularnog portala Analitika. Iako se rado bavi naučnim premjerima lobanja i skeletom dinarskog tipa, plus genskom kombinatorikom naroda i narodnosti Balkana, mislim da Ćosović nije nacista, on je nešto mnogo gore, on je publicista.

U desnom uglu, profesorica Jelena Jurjevna Guskova, istoričarka, počasna gošća proslave rođendana Podgoričke skupštine, ruski akademik, članica Senata Republike Srpske i logistički saradnik pravnog tima odbrane Ratka Mladića.

Guskova na svečanoj akademiji u podgoričkom hramu nije pominjala lobanje, ali se zadržala na anatomiji, citirala Svetog Petra Cetinjskog i ukazala da svima koji budu protiv Rusije i Slavjanstva ima da otpada meso za života.

Sklon sam da slijepo vjerujem svecima i bukvalno shvatam njihove pouke, dakle, ako se obistine ove prognoze Svetog Petra, mnogi će crnogorski izdajnici postati skeleti i tu bi mogao Ćoske da uleti sa šublerom, izmjeri pokoju koščicu, kako bi praktično potvrdio ono o čemu piše. Na taj način, obje strane profitiraju, dobijamo win-win situaciju u kojoj moći jednog nacionalnog sveca ne kolidiraju sa recentnim dometima biofizičke antropologije.

Sad bez zajebancije, sve češće mi na Fejsbuku dolaze kvizovi i upitnici u kojima se nakon par klikova uspostavi da sam bog Perun i da moj slovenski pedigre nije upitan budući da sam izabrao kobasicu umjeto rahat lokuma, kliknuo na plavušu umjesto na dinju. Softver mi takođe otkrije koji sam slovenski velikan, te koliko znam o Starim Slovenima, uglavnom, krenula je ta zanimljiva web kampanja koja zajedno sa Guskovom i Ćosketom počinje da se uobličava u mojoj lobanji kao mogućnost novog modela podjele, neka vrsta internacionalizacije lokalnih crnogorskih zađevica.

Hoću da kažem - umjesto da se dovijeka krpiš sa komšijom ili stricem jesi li Srbin ili Crnogorac, otvara se neodoljiva naučna mogućnost da odabereš desetak odsto keltskih gena i pozoveš se na gensku haplogrupu R1b, poćeraš strikana u tri lijepe materine i udariš po singl maltu sve gaseći se vodom od krastavca, što sam jednom davno probao u nekoj škotskoj lokandi i od srca preporučam. Sve te halpogrupe Ćoske je pobrojao u svojim tekstovima, pokazao da Crnogorcima mogu dudlati ne samo Srbi, već i Lužički Srbi, kao i da je dužina važna - posebno između jagodica drevnog momišićkog čovjeka kod kojeg je iznosila 141 milimetar.

Akademik Guskova malo je zaostala u dokazima, ali ne sumnjam da su na pomolu novi genetički nalazi i da se ruska akademija nauka u Crnoj Gori više neće javljati samo na falš deklaracijama bezbrašnog hljeba Tonus, već sve češće preko Sputnjika i srodnih medija, a možda i kroz neku od kolumni genetičara bratstva Đoković, mladog Marka Milačića koji bi konačno mogao dokazati da smo punokrvni neutralni Sloveni i do svidanja Ćoske!

Ali Ćoske nije što mu zbore, ima odgovor kad ga se satjera uza zid - citat akademika Tatjane Aleksejeve koja tvrdi da lobanju poput crnogorske još nije vidjela, osim kod američkih Vlaha! Ćoske se naježio od sreće što je, eto, možda Vlah, i što je snimio taj intervju sa Aleksejevom na NTV Monteni, naučnoj referenci koju uredno citira.

Borba se dakako nastavlja, dok obični smrtnici ishod mogu samo da nagađaju. Kako god okreneš, zanimljivo vrijeme čeka ljudska bića u Crnoj Gori i ko se do sad nije zapitao kojoj genetskoj podvrsti pripada, možda je vakat da razmisli đe bi se odselio i tako odgovori na to zajebano pitanje.

( Brano Mandić )