Nikolić: Nedostaje strategija u oblasti medijske pismenosti

„Iako je Crna Gora među prvim državama sa prostora bivše Jugoslavije uvela predmet medijska pismenost u školski sistem, istraživanje koje je IMCG sproveo ukazuje da je ona među zemljama sa osnovnim nivoom medijske pismenosti“, kazala je Nikolić agenciji MINA

506 pregleda0 komentar(a)
štampa, novine, mediji, Foto: Luka Zeković
01.12.2018. 13:15h

U Crnoj Gori postoji dovoljno inicijativa kada je u pitanju medijska pismenost, ali nedostaje strategija u pristupu tom pitanju, smatra direktorica Instituta za medije (IMCG), Olivera Nikolić.

„Iako je Crna Gora među prvim državama sa prostora bivše Jugoslavije uvela predmet medijska pismenost u školski sistem, istraživanje koje je IMCG sproveo ukazuje da je ona među zemljama sa osnovnim nivoom medijske pismenosti“, kazala je Nikolić agenciji MINA.

Ona je podsjetila da su konkretne inicijative za razvoj medijske pismenosti pokrenute iz obrazovnog sistema, čime je, prije deceniju, Crna Gora išla u korak sa globalnim tokovima.

Kako je kazala, istraživanje koje je IMCG nedavno sproveo u okviru regionalnog projekta „Mediji za građane, građani za medije", pokazuju da deceniju o uvođenja medijske pismenosti postoji niz izaziva na tom polju.

„Neki od tih pokazatelja su pad interesovanja učenika za predmet medijska pismenost sa 256 u školskoj 2011/2012, na 60 u školskoj 2017/2018 godini“, precizirala je Nikolić.

Osim toga, kako je navela, indeks medijske pismenosti Fondacije za otvoreno društvo za ovu godinu, Crnu Goru svrstava na dno ljestvice država u kojima je on mjeren.

„Crna Gora je, mjereno tim indeksom, rangirana na 31. mjesto od 35 zemalja“, dodala je Nikolić.

Ona je kazala da nizak indeks medijske pismenosti, nedostatak strategije u toj oblasti, pad interesovanja za pohađanja nastave, kao i zabrinjavajući rezultati crnogorskih srednjoškolaca na PISA testiranju, ukazuju na izazove na tom polju.

„Pozitivno je, međutim, što je predmet medijska pismenost od ove akademske godine uveden na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, smjer novinarstvo, kao i to što se nevladine i pojedine međunarode organizacije kroz projekte sve više uključuju u afirmaciju medijske pismenosti“, smatra Nikolić.

Na pitanje koliko je medijska pismenost važna za prepoznavanje i borbu protiv lažnih vijesi, Nikolić je kazala da su lažne vijesti izmišljanje informacija sa ciljem da se neko obmane i dezinformiše.

Njihovi kreatori, pojasnila je Nikolić, to čine radi političkog uticaja, promjene stava, zarade, širenja radikalnih stavova, propagande ili prikrivenog oglašavanja.

„One oduvijek postoje, ali su doživjele ekspanziju pojavom društvenih mreža i portala. Zato su kritičko čitanje sadržaja i njihova dekonstrukcija neophodni u prepoznavanju lažnih vijesti“, kazala je ona.

Kako je navela, sposobnost prepoznavanja svrhe plasirane informacije, kao i njene vrste, upoznavanje sa standardima etičkog novinarstva i razlikovanje lažnih od sadržaja zasnovanih na činjenicama, preduslov su za pravilno čitanje sadržaja na intenetu i društvenim mrežama.

„Lažnim vijestima su danas posebno izloženi mladi koji se, kako je pokazalo nedavno istraživanje Agencije za elektronske medije i UNICEF-a, dominantno informišu putem Googla ili sličnog pretraživača, kao i Facebooka“, kazala je Nikolić.

Po tom istraživanju, podsjetila je ona, čak 81 odsto mladih u Crnoj Gori koristi te izvore kako bi se informisalo o stvarima koje ih interesuju.

„Da je promovisanje odgovorne komunikacije na onlajn platformama neophodnost, ukazuju i brojne incijative, među kojima je i ona koju je pokrenula EU, a čiji je cilj borba protiv širenja lažnih vijesti kroz strategiju koja bi trebalo da bude predstavljena naredne godine“, navela je Nikolić.

Na pitanje da li izborni predmet medijska pismenost, koji za sada postoji samo u Gimnaziji, treba prošiti na sve srednje i eventualno razmišljati o uvođenju i u osnovnim školama, ona je rekla da Institutovo istraživanje o „sudbini“ tog predmeta u školskom sistemu ukazuje da takve dileme postoje.

„Ali da one nijesu formalizovane, i da na te i druge izazove ne postoji sistemska rekacija“, dodala je Nikolić.

Kako je pojasnila, nalazi istraživanja ukazuju na izazove koji su se do sada pojavili u nastavi, a to su neopremljenost škola potrebnom tehničkom opremom, odsustvo motiva nastavnika, zastarjelost ili nedostatak literature, kvalitet obuke nastavnog kadra, nedovoljna promocija tog predmeta u školama, njegova ekskluzivnost u gimnazijama, kao i izborni karakter.

Institutovo istraživanje je uključilo 13 intervjua sa ključnim akterima medijske pismenosti u obrazovnom sistemu.

„Prema pojedinim akterima uvođenja medijske pismenosti u škole, “ograničenost” samo na gimnazije je jedan od razloga “degradacije” tog predmeta“, kazala je Nikolić.

Ipak, kako je navela, ima i onih koji nijesu sigurni da bi obavezan karakter predmeta i njegovo uvođenje i u srednje stručne škole promijenilo njegovu popularnost kod učenika, „jer su profesori ti koji prenose znanje”.

Anketa koju je IMCG sproveo u oktobru u sedam škola u Crnoj Gori, među 144 učenika, ukazala je na neznatne razlike u percepciji važnosti uticaja medija na dešavanja u društvu, i da oni učenici koji biraju predmet medijska pismenost već imaju izgrađen stav o njegovom značaju.

Očigledno je, smatra Nikolić, da se medijska pismenost, i pored početne uspješnosti i podrške Ministarstva prosvjete, “zagubila” među ostalim predmetima, i da odgovor na brojne izazove traži sistemsku, strateški osmišljenu reakciju.

„Sve to pod uslovom da se najprije odgovori na pitanje - da li su i koji to nosioci javnih politika zainteresovani za medijsko opismenavanje? U suprotnom, sve ostaje na entuzijazmu osviještenih pojedinaca, čime su dometi takvih akcija limitirani“, dodala je Nikolić.

Na pitanje da li se u Crnoj Gori nedovoljno govori o medijskoj pismenosti i koliko su ljudi upoznati sa značenjem tog pojma, ona je kazala da postoji više inicijativa koje se bave tom temom.

Tom oblašću se, prema riječima Nikolić, bavi školski sistem, kroz srednje škole i FPN, zatim AEM i UNICEF kroz kampanju “Birajmo šta gledamo”, kao i nevladin sektor koji realizuje niz projekata na tu temu.

Značajno je, smatra ona, pomenuti i trogodišnji projekat Nacinalne biblioteke “Đurađ Crnojević”, rađen zajedno sa UNESCO-om, čiji je jedan od ciljeva bio donošenje strategije medijske pismenosti, koja je sačinjena prošle godine, ali do danas nije usvojena.

„Čini se da inicijativa ima dovoljno, ali da nedostaje strategija u pristupu ovom pitanju“, zaključila je Nikolić.