Hronologija odnosa Crne Gore i NATO-a: Od poziva za PzM do intenzivnih razgovora
Na NATO samitu u Bukureštu, u aprilu 2008. godine, Crna Gora je zvanično pozvana da otpočne proces Intenziviranog dijaloga (ID) sa Alijansom o političkim, vojnim, finansijskim, bezbjednosnim i pitanjima javne diplomatije
Zvanični odnosi Crne Gore i NATO počeli su 29. novembra 2006. godine, pozivom da pristupi Partnerstvu za mir (PzM).
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je, prihvatajući poziv za PzM, potpisao Okvirni dokument Partnerstva za mir 14. decembra 2006. u Briselu. To je prvi ugovorni odnos sa Alijansom.
Crna Gora je 2007. godine predala odgovore na upitnik o Procesu planiranja i revizije (PARP), a završena je i izrada Individualnog partnerskog programa (IPP).
Crna Gora je 2007. uspostavila Misiju pri NATO-u u Briselu i Kancelariju za vezu u Vrhovnom štabu savezničkih snaga u Evropi u Monsu (SHAPE). Prvi šef Misije Crne Gore pri NATO bio je ambasador Veselin Šuković.
U februaru 2008. godine NATO je odobrio otpočinjanje izrade Individualnog partnerskog akcionog plana – IPAP-a.
Na taj način je, uzimajući u obzir činjenicu da je Crna Gora sada mogla da prisustvuje NATO ministarskom sastanku u formatu 28+1, uspostavljen politički dijalog između Crne Gore i NATO. Dvogodišnji ciklus IPAP-a okončan je juna 2010, uz pozitivne ocjene NATO-a.
Na NATO samitu u Bukureštu, u aprilu 2008. godine, Crna Gora je zvanično pozvana da otpočne proces Intenziviranog dijaloga (ID) sa Alijansom o političkim, vojnim, finansijskim, bezbjednosnim i pitanjima javne diplomatije.
U oktobru 2008. godine usvojen je Zakon u učešću pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima inostranstvu. Donijeta je i Odluka o angažovanju medicinskog tima VCG u mirovnoj misiji UN u Avganistanu, shodno Rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN 1833.
Crna Gora je 5. novembra 2008, pismom generalnom sekretaru NATO Japu de Hop Sheferu, zatražila prijem u MAP, što je prihvaćeno godinu kasnije.
Prvi sastanak Sjeverno-atlantskog savjeta (NAC) sa Crnom Gorom, čiju je delegaciju predvodio predsjednik Vlade Milo Đukanović, održan je 9. marta 2009. godine.
Na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica Alijanse, u decembru 2009. godine u Briselu, Crnoj Gori upućen poziv da otpočne sa implementacijom Akcionog plana za članstvo (MAP).
Odluka o angažovanju predstavnika Vojske Crne Gore u Međunarodnoj pomoći snaga bezbjednosti (ISAF) u Avganistanu, Liberiji (UNMIL) i somalijskim vodama (ATALANTA - u okviru misije EU) donijeta 29. decembra 2009.
Crna Gora je, 23. februara 2010. priznata kao 44. ne-NATO zemlja kontributor, u misiju ISAF. U okviru mađarskog kontingenta, a pod regionalnom komandom Njemačke, u martu upućen je prvi kontigent VCG.
U okviru prvog crnogorskog predsjedavanja Američko-jadranskom poveljom (A5), u junu 2011, u Budvi je organizovan ministarski sastanak A5 na kome je pored zemalja članica i zemalja posmatrača učestvovao i generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen.
U prvom kvratalu 2013. godine imenovan je prvi nacionalni koordinator za NATO. Njegova uloga je da radi na povećanju javne podrške za članstvo u NATO, kao i da koordiniše međuresorske komunikacione aktivnosti.
Za Dan nezavisnosti Crne Gore, 21-22. maja 2014, generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen boravio je u Crnoj Gori.
Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a, 25. juna 2014, donijeta je odluka da se sa Crnom Gorom intenziviraju razgovori o njenom članstvu u Alijansi kako bi se do kraja 2015. odlučilo o upućivanju poziva za članstvo.
Crnu Goru je krajem oktobra 2014. posjetio Vojni komitet NATO, koji predstavlja najviše vojno tijelo pod nadzorom NAC-a.
Na samitu NATO, Velsu, 4-5. septembra 2015, potvrđena je odluka ministara vanjskih poslova NATO članica da se sa Crnom Goru započnu intenzivirani i fokusirani razgovori. Članice su se obavezale da do kraja 2015. godine procijene napredak Crne Gore i donesu odluku da li da upute poziv za članstvo.
( MINA )