Šverc oružja sa Balkana do srca Evrope

Ako vam je potreban „kalašnjikov“ u Belgiji, nikakav problem. Za par stotina eura možete kupiti pištolj i mjesto da ga sakrijete u automobilu ili kamionu koji stižu sa Balkana, kaže Srbin čiji je pseudonim Nemac.

Ovaj veteran ratova u Jugoslaviji je u razgovoru za Rojters rekao da on lično ne švercuje oružje, ali da zna osobe koje mogu da prebace oružje kao ono što je korišteno u napadima u Parizu 13. novembra. On opisuje riznicu oružja širom Balkana - zaostavštinu jugoslovenske armije.

Rojters navodi da je bomba odavno glavna militantna prijetnja u Evropi ali da su se prošle godine, zbog napada francuskih i belgijskih džihadista koji se su vratili iz Sirije, pod lupom ponovo našle rute za šverc oružja do srca Evrope. „To je godinama bio domen balkanskih gangstera koji snabdijevaju kriminalce u zapadnoj Evropi,“ piše britanska agencija.

Nije poznat izvor svih komada oružja koje je korišteno u pariskom napadu, ali se za dio zna da potiče iz zaliha koje su proizvedene u Srbiji krajem 1980-ih.

Ono što je generalno jasno, međutim, je da oružje sve više nalazi put do ekstremista, dodaje Rojters.

„Ima puno kutaka i žljebova u automobilu ili kamionu gdje možete sakriti rastavljeni pištolj,“ kaže Nemac. „Kriju ih u rezervoaru za gorivo.“

Njegov saradnik Milan je otkrio cjenovnu listu za oružje otuđeno iz jugoslovenskih, albanskih i drugih arsenala.

Do 700 eura za AK-47 jugoslovenske proizvodnje. Albanski modeli i kineski verzije iz komunističke Tirane su jefitniji. „Oružje sa prigušivačem je skuplje, mašinke koje je lakše sakriti koštaju više“, dodao je.

„Pištolji su i dalje prilično jeftini, oko 150 eura po komadu.“

Ova šoping lista, navodi Rojters, pokazuje obim problema sa kojima su suočene evropske policijske snage.

„Teroristička prijetnja...je na granicama između teorizma i ozbiljnog kriminala“, rekao je Rob Vejnrajt, šef Europola, kada je prošle nedjelje upozorio Evropski parlament da bi novi napadi mogli biti počinjeni oružjem koje su balkanske kriminalne mreže prodale džihadistima na Zapadu.

U Rojtersovoj analizi piše da nije nova ni ta prijetnja ni veza Balkana sa Francuskom i naročito Belgijom, gdje se, prema podacima policije, godišnje zaplijeni skoro 6.000 komada vatrenog oružja.

Napore u cilju suzbijanja tog problema otežava i porast broja švercerskih ruta, uključujući one iz Libije i istočne Ukrajine.

Rojters podsjeća da je u maju prošle godine Francuz Mehdi Nemuš (29), povratnik iz Sirije, koristio AK-47, klasični „kalašnjikov“ iz sovjetskog svijeta, kada je upucao četiri osobe u jevrejskom muzeju u Briselu.

Napore u cilju suzbijanja tog problema otežava i porast broja švercerskih ruta, uključujući one iz Libije i istočne Ukrajine

I u napadu na redakciju časopisa „Šarli ebdo“ i jevrejsku prodavnicu u Parizu u januaru korišteni su „kalašnjikovi“, neki nabavljeni u Belgiji poput onih koje je nosio optuženi za pokušaj izazivanja haosa u vozu iz Brisela za Pariz u avgustu. A potom i oružje kojim su tri napadača pobila 89 osoba na koncertu u dvorani Bataklan.

Iako nose ime „kalašnjikov“, ovi komadi oružja kojima se trguje su uglavnom verzije koje su prije mnogo godina proizvele firme u Jugoslaviji, Albaniji i Kini i nemaju nikave veze sa sadašanjom modernom kompanijom. Rojters nije uspio da stupi u kontakt sa ruskim proizvođačem oružja.

Napadi 13. novembra su se desili samo nekoliko sati pošto je francuski ministar unutrašnjih poslova Bernar Kaznev otkrio akcioni plan za borbu protiv švercera sa Istoka.

„Šverc oružja stoji iza mnogih terorističkih djela“, rekao je tog dana, pominjući da su „vojni arsenali pali u ruke civila i mafija“ u bivšem sovjetskom bloku i na Balkanu.

Međutim, uprkos riješenosti Evropske unije da obezbijedi granice i zatvori rupe u zakonima koji već praktično zabranjuju privatno vlasništvo nad automatskim vatrenim oružjem, Milan, Nemac i jedan srbijanski policajac sumnjaju da može prekinuti trgovinu.

Policajac koji učestvuje u operacijama suzbijanja šverca rekao je za Rojters da istražitelji u najboljem slučaju otkriju trećinu isporuka. Problem je količina oružja, objasnio je, ispričavši kako je jedan muškarac rekao carinicima na granici Srbije sa EU da je muzičar i da nema ništa da prijavi osim harmonike.

Kada su policajci pretresli auto, našli su rupu u rezervoaru koja je bila zakrpljena ljepljivom trakom, a unutra 20 pištolja. Ispričao je i da su nalazili pištolje u kesi sa čvarcima, sendviču...

Prema pisanju Rojtersa, u EU već postoji 80 miliona komada vatrenog oružja za koje vlasnici uglavnom posjeduju dozvolu ili je u vlasništvu države, a Balkan je u fokusu zbog dostupnosti vojne opreme na crnom tržištu.

„Ne znate gdje je oružje, u čijim je rukama i u koje svrhe se koristi“, kaže Ivan Zveržanovski iz Centra za kontrolu streljačkog i lakog naoružanja.

Nedjelju prije napada u Parizu, Srbija je objavila da su srbijanske i francuske bezbjednosne agencije raskrinkale bandu koja je švercovala oružje između te dvije države.

Gotovo istovremeno, njemačka saobraćajna policija je zaustavila „golf V“ koji je vozio Crnogorac. Našli su osam „kalašnjikova“, nekoliko pištolja i eksploziv. Njegov navigacioni sistem je pokazao da mu je destinacija bio Pariz. Nije ustanovljena direktna veza sa napadima 13. novembra, ali to, kao navodi Rojters, nije izolovan slučaj.

Zbog lakoće kojom oružje prelazi u EU, a potom preko šengenskih granica, zajedno sa kretanjem samih ubica i stotina hiljada migranata, sve su češći pozivi da se znatno pojačaju granične kontrole i uvedu nove kontrole unutar EU.

Ipak, zaključuje se u analizi, djeluje nemoguće potpuno iskorijeniti trgovinu ilegalnim oružjem koja i dalje cvjeta u samoj EU.

„Kalašnjikov“ u Briselu za hiljadu eura

Rojters ukazuje na ironiju da je Brisel, samozvana „prijestonica“ EU i sjedište NATO, postao mjesto gdje se prodaje takva roba.

„Za 500 do 1.000 eura možete dobiti oružje za pola sata“, kaže Bilal Benjaih, ekspert za islamističke radikale na belgijskom Institutu Itinera.

„Zbog toga Brisel više izgleda kao neki veliki američki grad“, dodao je, ističući kontrast u odnosu na Evropu generalno, gdje je oružje rijetko, a automatsko još rjeđe u poređenju sa SAD.

To se dijelom objašnjava nekadašnim belgijskim zakonima - pooštreni su prije deceniju - u državi koja je odavno veliki proizvođač i izvoznik vatrenog oružja. Rojters navodi da belgijska policija nije odgovorila na zahtjev da komentariše.

Sume koje Benjaih pominje, do hiljadu eura u Briselu za „kalašnjikov“, su samo za 50 do 100 odsto veće od nabavne, što ukazuje na lakoću kojom ilegalno oružje prelazi evropske granice uprkos rizicima u slučaju da bude presretnuto.

„Kada se postigne nagodba, lokalni prodavci rasklapaju oružje i pakuju ga“, kaže Milan, kontakt osoba u Beogradu. „Najteže je neprimjetno ući u Šengensku zonu - Mađarsku. Kada se nađe u Šengenu, pametan čovjek će promijeniti vozilo dva ili tri puta.

„To znači da vam je potrebna mreža - a što je više ljudi uključeno, veća je šansa da će procurjeti do policije.“

„Srbin neće svjesno prodati oružje islamističkim ubicama“

Jedna od prepreka za Islamsku državu, posebno nakon napada u Parizu, bi mogla biti savjest starih vojnika poput Nemca i Milana. „To je prljav posao,“ kaže Nemac o trgovini. „Niko iz Srbije, nijedan hrišćanin, neće svjesno prodati oružje islamističkim ubicama“, smatra on.

EU, međutim, ne računa na to i ovog mjeseca je pokrenula inicijativu za pooštravanje zakona o vatrenom oružju.

Planiran je sistem registracije oružja na nivou EU i zajednički standardi o deaktiviranju. AK-47 kojom su ubijeni novinari „Šarli ebdoa“ kupljena je legalno u Slovačkoj kao kolekcionarski primjerak povučen iz upotrebe. I premda ilegalno oružje stiže iz drugih država, naročito Libije i istočne Ukrajine, EU je usredsređena na jačanje kontrole sa Balkana.

Postoje i drugi izazovi. Ako se pištolji mogu krijumčariti u sendvičima, oni se sve više prodaju na internetu na „mračnoj mreži“ ili se sastavljaju od djelova koji su odvojeno kupljeni, neki ilegalno preko interneta. Tehnološki napredak donosi nove opasnosti.

Svjesna da se 3D štampači koriste za pravljenje upotrebljivih pištolja, Francuska je pozvala da se na nivou EU zabrane softveri za njihovu proizvodnju.

Rojters ocjenjuje da su ulozi za evropske vlade visoki, te da su napadi u Parizu pokazali da je samo nekoliko komada oružja dovoljno da se zada ogroman udarac.

( Angelina Šofranac )