Migova najluđa noć

Gradonačelnik Podgorice sjedi za istim stolom sa Mata Harijem i Željkom Joksimovićem. Najavili su spektakl u Podgorici u noći kad se svi grle i cijepaju se stari kalendari. Naravno da su svi koristili izraz „najluđa noć“ koji je toliko potrošen i bljutav da odgovara situaciji. Ništa u tom stolu i za tim astalom nije sporno, taj glavni trg glavnog grada Crne Gore će vjerovatno biti ispunjen i masa će uz suze odvrištati stihove: Volio bih da te ne volim, kao i Drska ženo plava. Trg je napravljen tako da u potpunosti odgovara tom „melosu“. Nije bitno koliko je ko novca plaćen i odakle potiče novac za muzičare, zaista, nikoga to više ne zanima, i nikoga te cifre više ne šokiraju.

Imajući u vidu da je prethodni gradonačelnik bušio novinarima bubne opne i prijateljovao sa gospođom Pamelom Anderson, jedan pogled na stav novog gradonačelnika izaziva tipičnu podgoričku reakciju: „A neka ga, miči ga tamo“. Njegova harizma zavređuje samo odsustvo komentara. Tako većina građana živi već četvrt vijeka i pretvaraju se da su imuni na sve društvene anomalije, glume da ih vlast i politika uopšte ne dotiču. Da, građani Podgorice glume ono što oni smatraju kosmopolistkim duhom.

Glumi i većina građana koja hejtuje, odnosno negoduje što su Joksimović i Mata Hari na trgu za Novu godinu. Njima to odgovara, toj kvazi-eliti podgoričkoj koja ne može da se izdigne i diči svojim društvenim statusom i ugledom ukoliko nema koga da tlači ili prezire. Dok god su na trgu Joksimović i Mata Hari, elitica će da postoji u pojedinim kafićima u Podgorici. Potrebni su jedni drugima, uzajamno se dopunjuju. Naravno, toj eliti nikad nije palo na pamet da organizuje doček ili da se makar samoorganizuje.

Veliki su to poznavaoci utopije, ali ih ipak demantuje jedan manji, a ipak veći grad. Kotor. U Kotoru postoji ekipa koja se ističe svojim duhom, pa su spremni da pomognu gradu. Samoorganizovali su se i ne daju se, pa će u Kotoru za Novogodišnju noć nastupiti bendovi Sacri Cuori, The Best Beat, Artan Lili, Light Under The Black Mountain, Repetitor i The Bambi Molesters. Nema potrebe za kratkim biografijama bendova i pojašnjenjima.

Dao bih i sve što nemam samo da mogu makar čuti gradonačelnika Miga kako čita nazive ovih bendova. Tek kako bi izgledalo da je moguće okupiti „krem“ naše političke scene i smjestiti ih u prve redove pred binu u Kotoru. Uživali bi kao Ilija Čvorović u operi. Balkanski političari. Kukala nama majka sa njima.

Kotor i ekipa iz tog grada još jednom dokazuju da nije poenta u masovnosti, da su inicijative moguće, da se za kulturu vrijedi boriti i da je Kotor ispred Podgorice, u mnogo čemu.

U „naluđoj noći“ sve je kako treba i na svom mjestu, na trgu u Podgorici Mata Hari i Joksimović, a u Kotoru rock and roll, idealni bendovi za takav grad. Bravo!

( Đuro Radosavović )