Galijun pod zaštitom države
Olupina se nalazi na najisturenijoj zapadnoj tački poluostva Luštica, na početku moreuza. Zona koja se nalazi pod zaštitom kao kulturno dobro prostire se na površini većoj od 1.160 metara kvadratnih i obuhvata krug od sredine olupine prečnika 20 metara
Uprava za zaštitu kulturnih dobara utvrdila je status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja za olupinu broda tipa galijun, u moru kod rta Kabala u blizini Rosa.Ovo je prva brodska olupina u podmorju Crne Gore koja je stavljena pod zaštitu Države.
“Status kulturnog dobra od nacionalnog značaja galijun je dobio po osnovu kriterijuma autentičnosti i integriteta, jedinstvenosti i rijetkosti”, saopšteno je iz Uprave.
Olupina se nalazi na najisturenijoj zapadnoj tački poluostva Luštica, na početku moreuza. Zona koja se nalazi pod zaštitom kao kulturno dobro prostire se na površini većoj od 1.160 metara kvadratnih i obuhvata krug od sredine olupine prečnika 20 metara.
Poznati crnogorski ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević iz Herceg Novog koji već desetak godina upozorava na pustošenje arheoloških nalazišta u našem podmorju, pozdravlja ovu odluku, ali i podsjeća da je Crna Gora ratifikovala UNESCO ovu Konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine. U čl. 1. st. 1. t. a. Konvencije podvodna kulturna baština definisana je kao “[svi tragovi] ljudskog postojanja kulturnog, istorijskog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili, djelomično ili potpuno pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina”.
“To znači , da je galijun čija olupina datira iz 15 – 16 vijeka samim tim kulturno dobro i da je zaštićen” ističe Gačević.On je hidroarhoeloški lokalitet kod rta Kabala detaljno opisao u njegovoj knjizi „Podmorje Crne Gore“, a posvetio mu je jednu epizodu od ukupno 22 koje čine njegov istoimeni dokumentarni TV serijal.
Prije petaestak dana Gačević je upozorio da je neko sa tog arheološkog lokaliteta odnio veliko metalno sidro koje se nalazilo uz ostatke drvenog broda, na dubini od oko 20 metara i o tome pismeno i sa obiljem foto dokaza obavijestio Ministarstvo kulture. Upozorio je i da se jedan od četiri topa kojima je galijun bio naoružan i sredinom devedesetih izvađen i odnesen u Zavičajni muzej u Herceg Novom raspao, zbog korozije koja je posljedica nestručne obrade i loše konzervacije.
Inače, sa ovog lokaliteta u proteklih skoro 20 godina od kada je olupinu istraživala ronilačka ekspedicija koju su angažovali Ministarstva kulture, JP „Morsko dobro“ i jendnog beogradskog ronilačkog kluba, nestali su djelovi brodske opreme i grnčarije koja je bila teret potonulog jedrenjaka. Zato Gačević tvrdi da bi to nalazište trebalo ponovo detaljno istražiti.Bila bi to dobra prilika i da se edukuju ronioci i arheolozi, što bi bilo značajno za zaštitu drugih brodskih olupina u našem primorju. Prema njegovoj evidenciji i bsaznanju takvih olupina, iz različitih vremjenskih perioda, u crnogorskom podmorju je oko tridesetak. U Boki ih je pet-šest.
I iz Uprave je navedeno da je “neophodno uraditi dokumentaciju postojećeg stanja, postaviti podvodni kavez koji bi obezbijedio fizičku zaštitu lokaliteta. postavljanjem bove - obilježja sa svim potrebnim informacijama o brodu . Saopšteno je i da je neophodno preduzeti i hitne konzervatorske mjere sanacije topa, koji se nalazi u Zavičajnom muzeju u Herceg-Novom i drugog pokretnog materijala izvađenog nakon arheoloških istraživanja 1996. godine.
Rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara predviđa se da je namjena ovog kulturnog dobra naučna, edukativna i turistička.
Gačević ističe , kao dobar, primjer Hrvatske gdje su brojna podvodna arheološka nalazišta , kao i olupine brodova, izdate pod koncesiju.
“Nije dovoljno , istina to je prvo što se mora uraditi, zakonom regulisati ovu oblast, ali o njenoj zaštiti moraju brinuti ljudi koji su na takvim mjestima svakodnevno, a ne iz kancelarija”, uvjeren je poznati ronilac.
Trgovači i ratni brod
Galijun, čija je olupinu podmorju kod Rta Kabala, je tip velikog, višepalubnog jedrenjaka koji su koristile gotovo sve evropske pomorske države od 16. do 18. vijeka. Bili su korišteni i kao ratni i kao trgovački brodovi te su bili naoružani s mnogo topova. Razvili su se od karavela i karaka te su imali tri do četiri jarbola.
Galijuni su obično imali 500 do 700 tona iako su Manilski galijuni imali i do 2000 tona. Bili su brži i stabilniji na vodi od svojih prethodnika te su služili za velika prekookeanska putovanja. Španjolska ih je koristila za dovođenje bogatstva iz Novog svijeta od tada su poznati kao Španjolska flota s blagom.
Kako su u svim tadašnjim mornaricama služili i kao ratni brodovi, od njih su se razvili linijski brodovi. S mora su počeli nestajati početkom 18. vijeka.
Dubrovački galijun Tirena
Korčulanin Frane Milina je u omiškom brodogradilištu Loger prema nacrtima uzetim iz arhiva dubrovačkog Pomorskog muzeja napravio repliku Dubrovačkog galijuna iz XVI. Vijeku. Brodograditelji su tokom izgradnje sarađivali sa stručnjacima za istoriju brodarstva i drvene brodogradnje.
Galerija
( Slavica Kosić )