Klimatske promjene nemaju pasoš

Šta očekujem od Konferencije UN o klimatskim promjenama u Parizu?

Skoro devet godina sam Generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Proputovao sam svijet i vidio mjesta koja su direktno pogođena klimatskim promjenama. U dosta navrata sa razgovarao sa svjetskim liderima, poslovnim ljudima i građanima o potrebi za hitnim globalnim odgovorom. Zašto mi je toliko stalo do ovog pitanja? Prvo, kao i svaki djed, želim da moji unuci uživaju u ljepoti izdašnosti zdrave planete. Kao svako ljudsko biće, žalim kada vidim da se poplave, suše i požari pogoršavaju, da će ostrvske zemlje nestati i da će nebrojene vrste izumrijeti. Kao što su nas podsjetili Njegova svetost Papa Franjo i druge vjerske vođe, imamo moralnu odgovornost da djelujemo u znak solidarnosti sa siromašnima i najugroženijima koji su najmanje doprinijeli izazivanju klimatskih promjena, a patiće prvi i najviše od njihovih uticaja.

Drugo, kao čelnik UN, dao sam prioritet klimatskim promjenama, jer nijedna zemlja ne može sama da odgovori na taj izazov. Klimatske promjene nemaju pasoš; bez obzira gdje su ispuštene, emisije svuda doprinose problemu. To je svuda prijetnja po život i egzistenciju. Ugrožena je ekonomska stabilnost i sigurnost naroda. Samo kroz Ujedinjene nacije možemo kolektivno odgovoriti na ovaj suštinski globalni problem.

Proces pregovora bio je spor i neefikasan. Ali, vidimo rezultate. Kao odgovor na poziv UN-a, više od 166 zemalja, koje su zajedno odgovorne za više od 90 odsto emisija, izradile su nacionalne klimatske planove sa konkretnim ishodima. Ako budu uspješno realizovani, ovi nacionalni planovi imaće za rezultat pad krivulje emisija do projektovanog globalnog porasta temperature od oko 3 stepena Celzijusa do kraja ovog vijeka. Ovo je značajan napredak. Ali to još nije dovoljno. Sada je izazov da djelujemo mnogo dalje i brže da se smanje globalne emisije tako da možemo zadržati globalni porast temperature ispod 2 stepena Celzijusa. Istovremeno, moramo podržati zemlje da se prilagode neizbježnim posljedicama koje već osjećamo.

Što prije djelujemo veća je korist za sve: povećana stabilnost i sigurnost; jači i održiviji ekonomski rast; poboljšana otpornost na šokove; čistiji vazduh i voda; poboljšanje zdravlja. Nećemo to postići preko noći. Konferencija o klimatskim promjenama u Parizu nije krajnja tačka. Ona mora da označiti donju, a ne gornju granicu naše ambicije. To mora biti prekretnica u pravcu niskih emisija i otpornosti na klimatske promjene u budućnosti.

Širom svijeta, gradi se zamajac. Gradovi, preduzeća i investitori, vjerske vođe i građani ulažu napore da se smanje emisije i izgradi otpornost. Odgovornost sada leži na vladama da zaključe značajan, obavezujući sporazum u Parizu koji utvrđuje jasna pravila na putu ka jačanju globalne ambicije. Za ovo, pregovaračima trebaju jasne smjernice sa vrha.Vjerujem da to predstoji. Lideri G20, koji su se sastali početkom ovog mjeseca u Antaliji, u Turskoj, pokazali su snažnu posvećenost klimatskoj akciji. Više od 120 šefova država i vlada potvrdili su učešće u Parizu, uprkos pojačanim bezbjednosnim problemima nakon terorističkih napada.

Vidim četiri bitna elementa da sporazum o klimatskim promjenama u Parizu bude uspješan: trajnost, fleksibilnost, solidarnost i kredibilitet. Prvo, trajnost. Sporazum mora da obezbijedi dugoročnu viziju dosljednu kretanju u pravcu za 2 stepena na niže, te da pošalje jasan signal tržištima da je niskokarbonska transformacija globalne ekonomije neminovna, korisna i već u toku.

Drugo, sporazum mora da obezbijedi fleksibilnost, tako da nema potrebe da se stalno ponovo pregovara. Mora biti u stanju da se prilagodi promjenama u svjetskoj ekonomiji i uspostavi ravnotežu između vodeće uloge razvijenih zemalja i sve veće odgovornosti zemalja u razvoju.

Treće, sporazum mora pokazati solidarnost, uključujući finansiranje i transfer tehnologije za zemlje u razvoju. Razvijene zemlje moraju održati svoje obećanje da obezbijede 100 milijardi $ godišnje do 2020. godine, podjednako za prilagođavanje i ublažavanje.

Četvrto, sporazum mora da dokaže kredibilitet u reagovanju na brzo eskaliranje klimatskih uticaja. Mora da obuhvati redovne cikluse od pet godina da vlade procijene i ojačaju svoje nacionalne klimatske planove u skladu sa zahtjevima nauke. Sporazum takođe mora da sadrži transparentne i snažne mehanizme za mjerenje, praćenje i izvještavanje o napretku. Ujedinjene nacije su u potpunosti spremne da podrže zemlje u sprovođenju takvog sporazuma.

Svrsishodan sporazum o klimatskim promjenama u Parizu izgradiće bolje danas - i sjutra. Pomoći će nam za okončamo siromaštvo. Očistiće naš vazduh i zaštititi naše okeane. Poboljšaće javno zdravlje. Stvoriće nova radna mjesta i katalizovati zelene inovacije. To će ubrzati napredak ka svim održivim razvojnim ciljevima. Zato poklanjam toliko pažnje klimatskim promjenama. Moja poruka svjetskim liderima je jasna: uspjeh u Parizu zavisi od vas. Sada je vrijeme za zdrav razum, kompromis i konsenzus. Vrijeme je da pogledamo izvan nacionalnih horizonata i stavimo zajednički interes na prvo mjesto. Ljudi iz svih krajeva svijeta - i generacije koje dolaze - računaju na vas da imate viziju i hrabrost da iskoristite ovaj istorijski trenutak.

( Ban Ki Mun )