Državni udar do gole kože

Kakvo je to ljudsko posrnuće bilo na suđenju za udar na državu... Takav udar na zdrav mozak, ali prije svega na zakonom navodno zaštićenu intimu i dostojanstvo jedne žene, nije zabilježen u našem pravosuđu. Ni šire, u južnoslovenskom, inače bi se sličnog zastiđa prisjetio bar jedan od brojnih advokata koji učestvuju u tzv. procesu vijeka.

I da je država stvarno napadnuta, i da je bilo krvi do koljena, i da je sve to predvodila Branka Milić lično - nema te pravne, a naročito ne moralne norme koja dozvoljava da se u sudnici organizuje javno svlačenje jedne žene do gole kože. Pred najmanje stotinu hiljada gledalaca u direktnom prenosu. I ko zna koliko puta više na društvenim mrežama. Gdje će temeljni opis njenog tijela ostati svima dostupan i u narednim godinama.

Pet dana je prošlo i još se pitam zna li sudijinica Suzana Mugoša što je dozvolila... Ne vjerujem, a neće ni znati dok se - ne dao bog - nekad nekome ne ukaže prilika da isto to uradi njoj...

***

Junački su taj skandal prećutali svi koji bi po službenoj dužnosti trebalo da reaguju - Predsjednik, ministar pravde, Sudski savjet, Zaštitnik ljudskih prava, Agencija za zaštitu ličnih podataka, sve ambasade, uključujući i srpsku od koje optužena očekuje spas...

Ni glas opozicije nije se čuo, protestovala je samo Marina Jočić. Žestoko, u dva navrata, u Skupštini Crne Gore. Iako je tamo sve manje one Crne Gore u kojoj je za odbranu dostojanstva žene potezano i nešto teže od riječi. I u kojoj ministar vojni nikad ne bi tako nisko pao da dobacuje jednoj ženi dok brani prava druge. Nijesam ga dobro čula, bio je zaštićen isključenim mikrofonom.

Do ponedjeljka, nije se oglasila nijedna nevladina organizacija osim one koju vodi Gordana Gorde Mugoša. Reagovala je, takođe očekivano, Patricija Pobrić i - to je sve!

***

Ćutala je i organizacija žena vladajućeg depeesa, partije čiji glasovi presuđuju u izboru čelnika pravosuđa... Zbog stida? Ne vjerujem, prije zbog toga što, isto kao i režim kojem su odane, smatraju kako je prirodno izložiti poniženju već žigosanog neprijatelja.

To udruženo ćutanje, ne samo ovim povodom, vremenom će se pokazati kao mnogo opasnije zlo od onoga koje je optuženoj učinjeno u Višem sudu. Od našeg pravosuđa ona bolje nije ni očekivala, provela je u samici skoro godinu, u sudnici prekidana što god da progovori, preživjeće i ovo nekako.

Ali, teško da će preživjeti država koja dozvoljava da se u obračunu sa nevinim ljudima - a svi su nevini dok se pravosnažno ne dokaže suprotno - koristi čak i njihova bolest.

***

Nijesam pravnik, ne poznajem sudska pravila, zato i ne znam kome da uputim jedno sasvim laičko pitanje. Zašto je za vještaka, umjesto traženog specijaliste dermatologa u čijoj je nadležnosti bolest optužene Milić, izabran patolog. Koji jeste doktorirao, ali na “smrtnom povređivanju u saobraćajnim nezgodama”.

Znam, međutim, i tu mi pravna nauka nije neophodna, kako se ljekarski pregledi obavljaju u ambulanti ili bolnici a ne u - advokatskoj sobi. U kojoj su, od medicinske tehnike, na raspolaganju bili automat za kafu, sto, dvije-tri stolice i čiviluk.

- Skinuta sam i fotografisana mobilnim telefonom - opisala je kasnije Branka Milić.

Ne znam što je od toga sačuvano u telefonskoj memoriji, ali iz ove moje teško da će ikada biti izbrisano ljudsko posrnuće koje je na TV ekranu mogla da gleda sva Crna Gora. Svaki djelić tijela jedne žene u mojim godinama, valjda sam zato i dodatno potresena, razložen je na proste činioce u direktnom prenosu.

***

Ne znam ni da li je sudsko vijeće moglo da naloži isključivanje kamera. Ali znam što jeste - da ponovi svoju odluku od prije nekoliko mjeseci. Kada je zabranilo čitanje dijela prepiske između svjedoka i ko zna čijeg saradnika i njegove supruge.

- Sud ne zanima koliko je vina popila, to su privatne stvari koje nemaju veze sa optužnicom - objašnjeno je tada.

Prošle sedmice, međutim, nije dozvoljeno da “izrazito veliki broj kožnih promjena” ostane privatnost optužene, makar u okviru sudnice. Na sva zvona razglašena je prvo veličina tih promjena: “od zrna bibera do zrna graška”. Pa onda boja: “od svijetlokafene do tamnokafene”...

***

A da neki detalj od krucijalne važnosti za optužnicu ne ostane tajna, širokim narodnim masama dato je na znanje kako su te promjene na koži “u najvećem broju izdignute”. Za kraj, da intima jedne žene bude na izvol’te svim gledaocima televizije i korisnicima društvenih mreža - “promjene mogu odgovarati već navedenoj dijagnozi seboroična keratoza”...

Mogu ili odgovaraju - pitali su i zbunjeni čitaoci na portalima. Čemu kancelarijski pregled patologa kad su specijaliste dermatolozi već uspostavili dijagnozu...

Ja nemam dodatnih pitanja, sve mi je jasno.

***

Nemam više ni riječi. Niti snage da ponovo slušam nastavak seciranja žive žene pred kamerama. Neka mi oprosti, ali čini mi se kako bi humanije bilo da su je golu skinuli posred sudnice. Možda bi u tom času, makar od šoka, gledaocima promakao neki dio njenog tijela. Ovako su svi zapamtili “promjene ispod obje dojke i između obje dojke”. Pominjane su nekoliko puta, valjda zato što su “jarko crvene, ukupne površine tri muška dlana”...

- Izazivaju svrab, požalila se optužena doktoru između četiri zida, ne sluteći da će njena tajna obići trećinu Balkana.

Na ovaj suludi red došao je i donji veš, a onda i stare rane. Kičma, grudni koš, prepone. Pa promjene staračkog porijekla, difuzno, u izuzetno velikom broju...

I sve tako do posljednjeg djelića tijela... I posljednje trunke ugleda crnogorskog pravosuđa...

P.S. - To su moje lične stvari, protestovala je vidno potresena Branka Milić... - Vi ste to sami tražili, hladno je uzvratila sudijinica Suzana Mugoša. I grdno pogriješila, ništa od toga nije tražila optužena. Nego oni koji tri decenije biraju ovakvu zakonodavnu, izvršnu, a naročito sudsku vlast. I mi koji smo izgleda orni da je trpimo još toliko. Dok svi ne završimo na optuženičkoj klupi. Ili na stolu patologa, svejedno...

( Ratka Jovanović-Vukotić )