Sjaj i bijeda DPS populizma

Stotine i hiljade depeesovaca ništa drugo u životu nijesu radili osim što su bili komunisti i socijalisti - borci za narodnu stvar i državu. Od komunizma i socijalizma ni traga ni glasa, ni država se ne osjeća najbolje, ali oni se uprkos tome, ili baš zbog toga, dobro drže i ništa im ne fali. Prošli su mnogo bolje nego što su se ikad nadali ili sanjali - kamoli zaslužili svojim radom.

U nerazvijenoj i siromašnoj Crnoj Gori državni službenici postaju milioneri uporedo sa sve većom bijedom i obespravljenošću radnog dijela naroda. Vladajuća klasa uspjela je da se obnovi i ustoliči uprkos dubokoj krizi identiteta u kojoj se nalazi od propasti komunizma čija su bili avangarda. Kako im je pošla za rukom kolosalna prevara?

Uz malu pomoć prijatelja

U prvom razdoblju DPS populizam je kopija onog sa VIII sjednice srbijanskih komunista. Nakon „raskida“ i rascjepa u partiji (1997.), ostali su sa pola populusa, ali su dobili novog sponsora i nove saveznike. Krnji populizam sa prepolovljenim i osakaćenim narodom mogao je nastaviti život i biti učinkovit samo uz obilne infuzije gotove love i opširne privilegije. Troškovi, oni koji se mogu mjeriti, veliki su i preveliki - u milijardama eura - ali veliki vođa nije umio ništa bolje smisliti.

Od kada su došli na vlast i tijekom vremena sve žešće, depeesovci tretiraju državu kao vlasništvo sopstvene partije i samouslužni centar, a korupcija je najprirodnija stvar i uslov bez koga se ne može. Ovo očigledno i opštepoznato licemjerje jedva da je štetilo izbornim šansama DPS populista. Depeesovci i dalje tvrde da oni - i samo oni - istinski predstavljaju narod, svodeći sve političke rivale na ulogu podlih pretendenata.

I veliku pomoć neprijatelja

U najmanju ruku naivna je nada opozicije, da će za diskreditaciju i pad DPS populista biti dovoljno samo razotkriti koliko su korumpirani. Kad se u aferi „jedan zaposleni četiri glasa“ između ostalog otkrilo kako vladajuća klasa kupuje glasove i glasače, niko nije bio posebno iznenađen, kamoli zapanjen - pokazalo se da smo to uglavnom već znali. Brisel i Vašington su, takođe, ubrzo nakon afere, rutinski konstatovali napredak. Očekuje se i poziv koji će krunisati trnoviti put DPSpopulizma započetog davne 1988. godine.

Ipak, prosvetiteljska mudrost o otkrivanju korupcije postojana je nada i zabluda čitave opozicije u kojoj prednjači indepees-denta, tzv. procrnogorske stranke. U svemu, naime, prate DPS - dijelom i sami pripadaju vladajućoj klasi, dijele iste ključne političke ciljeve i vrijednosti ali nas uvjeravaju da su komat pošteniji. (Mogli su smisliti nešto originalnije: „poštenje“ je okosnica DPS populizma).

Populistički pokret ili preokret mladih, lijepih i poštenih komunista, filosof Belančić je nazvao - povratak palanke. Bitne stvari u vezi DPS populizma možemo pronaći u analizama R. Konstantinovića i M. Belančića. Pogotovo u vezi „fundamentalnih“ i nezaobilaznih „identitetskih pitanja“. Koja su dobro poslužila održavanju magle i narkoze tijekom pljačke narodne imovine. Napomenimo da su „opozicione“ - tzv. procrnogorske stranke i dalje u stanju opčinjenosti ovim pitanjima, pružajući dragocjenu podršku posrnulom DPS populizmu.

Etnička "opozicija"

Od ništa manje pomoći DPS vladavini su etničke stranke. Prosto, magija (narod bi rekao mađija) populizma zahvatila je i „demokratsku opoziciju“ pa su se upustili u unaprijed izgubljenu trku: od raskola '97. i sam DPS jedva sastavlja kraj s krajem. Uništavajući državu i trošeći milijarde eura u odlaganje svog neminovnog kraja. Populizam je svuda, sasvim pouzdano, nemoguć na duži rok, pogotovo u državi etnički rascjepkanoj.

Opozicija mora objasniti zavađenim građanima da je na Titaniku svejedno što su neki „obezbijedili“ prvu klasu, dobro se smjestili ili ih negdje čeka gomila zlatnika.

( Ratimir Vujačić )