Sile koje se gomilaju u suprotnostima

Prva zbirka poezije "Ničiji bezdan" mladog i talentovanog pjesnika iz Tivta Petra Popadića, predstavljena je na književnoj večeri u galeriji ljetnjikovca “Buća-Luković” u Tivtu.

Pored autora, o knjizi je govorio profesor Neven Staničić, a u muzičkom dijelu programa, nastupio je gitarista, profesor Romeo Lukšić.

"Čovjek je stvoren, po ugledu na tvorca, upravo da stvara. Poezija i znači stvaranje, poezija je stvar komunikacije. Može se komunicirati i drugačije, ali, ljudi se najbolje razumiju kroz riječ. Poezija je prapočetak izražavanja čovjeka. Ljubav se ne može nacrtati na jednoj slici, a može izraziti jednom riječju - ljubav. Pjesma je jedinstvo emocije i energije. Pjesme koje smo dobili od Petra pripadaju misaonoj poeziji, a to je najrjeđe i najteže. Ovo vam je kao da rješavate sudoku - morate mnogo razmišljati”, kazao je Staničić dodajući da se Popadić "bori sa riječima i bukvalno porađa svoje pjesme".

"Poezija, kao i svaka umjetnost, pije svoju snagu iz unutrašnjih sila koje se gomilaju u suprotnostima. Riječ, zvuk ili boja, prekida to gomilanje i slabi ga, i kroz jedan vid spasonosnog, privremenog bježanja, baca ga spoljašnjem svijetu, ka publici. Prema tome, sfera poezije, ne leži izvan svijeta kao fantastična nemoguća tvorevina nekog pjesničkog mozga, ona hoće upravo da bude suprotnost toga - nenamazani izraz istine. Ona zahtijeva, ona jest, krv, iskrenost i plamen, i bačena je iz nepredvidivog plavog trenutka u kome je sve moguće iz koga se rađa sve ostalo”, nadahnuto je svoj poetski kredo, objasnio mladi tivatski pjesnik.

Knjigu poezije Petra Popadića "Ničiji bezdan" štampao je tivatski Centar za kulturu.

( Siniša Luković )