Drugi smo u Evropi po potrošnji antibiotika

Otpornost na antibiotike je složen problem, koji se javlja i zbog neadekvatne upotrebe, upozorava dr Nina Pejović-Mandić

192 pregleda12 komentar(a)
antibiotici, ljekovi, Foto: Shutterstock.com
25.11.2015. 18:52h

Crna Gora je 2013. godine bila na drugom mjestu u Evropi po potrošnji antibiotika, koji se često nepotrebno koriste u liječenju.

To je, pozvavši se na evropsko istraživanje iz 2013. godine, u razgovoru za "Vijesti" kazala pedijatrica dr Nina Pejović-Mandić, članica Nacionalne interdisciplinarne komisije za kontrolu rezistencije bakterija na antibiotike (NIKRA) pri Ministarstvu zdravlja

Ona je ocijenila da je rezistencija (otpornost) na antibiotike kompleksan problem, koji se javlja uglavnom zbog prekomjerne i česte upotrebe u situacijama kada ih nije potrebno davati.

Pojasnila je da infekcije izazivaju bakterije i virusi, pa je zbog toga način liječenja potuno različit, iako se bolest nekada ispoljava sa naizgled sličnim simptomima.

Istakla je da antibiotici ubijaju bakterije uništavanjem njenog zaštitnog zida i razmnožavanja, dok na viruse nemaju dejstvo.

Prema njenim riječima, među najčešćim bakterijskim infekcijama koje se liječe antibitoicima su upala uha, pluća, bubrega i mokraćnog sistema.

"Davanje antibiotika na početku bolesti neće spriječiti razvoj komplikacije, već samo usložiti i produžiti liječenje”, upozorila je ljekarka.

Na pitanje kako doktor može da procijeni da li pacijent ima virusnu ili bakterijsku infekciju, odgovorila je da se dijagnoza virusne najčešće postavi na osnovu kliničkog pregleda, a da, ukoliko postoje nedoumice, traže laboratorijske nalaze i briseve.

U pedijatriji, tvrdi, ne daju olako nijedan lijek, posebno ne antibiotik, čime dugoročno ulažu u djetetovo zdravlje.

Ljekarka je istakla da je najčešći razlog posjete pedijatru akutna infekcija gornjih disajnih puteva, koja je u 95 odsto slučajeva virusna.

Kazala je da je u vrtićima uobičajeno da djeca imaju tegobe poput kašlja, ponekad praćene blago povišenom temperaturom.

Tvrdi da možemo pospiješiti razvoj otpornih bakterija ukoliko u takvim situacijama djeci uzrasta do tri godine dajemo antibiotike.

"Takođe, na površinama usne šupljine, nosa, sluznice crijeva postoje i 'dobre bakterije ', koje štite organizam od infekcije. I njih antibiotik potuče, pa puno antibiotika znači i češće virusne infekcije”, pojasnila je.

Ona je kazala da je pedijatrima često teško u tim situacijama da objasne roditeljima da djetetu čine veliku uslugu ukoliko iz ambulante izađu “praznih ruku”, bez recepta za antibiotik.

Ona tvrdi da svaki lijek, čak i kad se daje opravdano, može pokazati “loše strane”.

"U slučaju antibiotika, to su alergije, tegobe organa za varenje, u smislu ometanja rada bakterija koje su normalni stanovnici crijeva…”, istakla je.

Država četiri godine radi kako bi se antibiotici racionalno trošili

Pejović-Mandić je kazala da NIKRA već četiri godine postoji u okviru Ministarstva zdravlja i okuplja oko dvadeset članova (specijaliste raznih oblasti medicine, pravnike, farmaceute, veterinare...).

Objasnila je da je NIKRA kreirala Nacionalnu strategiju za kontrolu rezistencije bakterija na antibiotike, pokrenula niz aktivnosti na edukaciji zdravstvenih radnika i opšte populacije o značaju racionalne upotrebe antibiotika, kao i inicirala pisanje vodiča.

Uveden je, tvrdi, nadzor otpornosti na karbapeneme (trenutno najmoćnije antibiotike) u bolnicama. Ljekarka je kazala da je sporveden pojačan nadzor nad izdavanjem antibiotika u apotekama, tako da su oni sada dostupni samo uz ljekarski recept.

Problem "pritiska roditelja" rješava se edukacijom

Ljekarka je naglasila da postoji takozvani “pritisak roditelja”, kada insistiraju na antibioticima, ali i da ljekari, koji dnevno prime na desetine pacijenata, nemaju uslova da svakom prezentuju priču o otpornosti na antibiotike, iako je savjet “ključna terapija” akutne virsne infekcije.

Ona je ocijenila da je značajno da ljekari u domovima zdravlja edukuju roditelje i objasne da preventivna upotreba antibiotika nema nikakav uticaj na mogućnost razvoja drugih bakterijskih infekcija, da potencijalno imaju ozbiljna neželjena dejstva, kao i da neracionalna primjena doprinosi rezistenciji.