“Uhvatila sam svog čovjeka”

Upravo je uhvatila svog čovjeka. Sve su trčale za njim, a ona ga je uhvatila... U rok kulturi to znači da je ona neko i nešto. Već je spavala sa 17 muzičara, od kojih su četvoro prave zvijezde, imena za koja svi znaju“

Ovako počinje članak u „Rolling Stone“ magazinu iz 1969. koji upoznao svijet sa fenomenom rok grupija. Skandalozno izdanje istraživalo je grupije, grupni seks, prednosti amil nitrata, čak je sadržalo i pismo osmogodišnje djevojčice upućeno Džeriju Garsiji iz grupe “Grateful Dead” i pokrenulo talas tekstova, knjiga i dokumentaraca o grupijima.

Ovo izdanje bilo je ilustrovano crno-bijeli fotografijama djevojaka koje su pažljivo odjevene i našminkane. Sve fotografije uslikao je Baron Volmen, glavni fotograf „Rolling Stonea“ od 1967. do 1970, tokom najboljih dana hipi kulture.

U tom periodu imao je pristup muzičarima kao što su Džimi Hendriks, The Doors, The Rolling Stones, a sa tim su došle i djevojke.

“Prvo sam ih primijetio po bekstejdžovima i vidio sam u njima nevjerovatan osjećaj za stil i jedinstvenost“, priča on.

Njegova nova knjiga „Groupies and Other Electric Ladies“ donosi njegove fotografije, tekstove iz magazina, intervjue bez dlake na jeziku sa djevojkama i nove eseje. Dok djevojke pričaju o njihovoj trci za najpoželjnijim rokerima kao o nečemu sasvim običnom, muzičari i novinari uvijek su imali potcjenjivački stav prema njima. Volmen danas želi da se distancira od takvog stajališta.

“Meni je bilo stalo do svake djevojke koju sam fotografisao. Saznao bih više o njihovim životima, ambicijama. Nisam im se udvarao. Želio sam da podijelim ono što rade sa svijetom“, objašnjava on.

Glavna ličnost na grupi sceni je bila Pamela de Bar, poznata kao „kralica grupija“, koju mnogi smatraju za inspiraciju za lik Peni Lejn u filmu „Almost Famous“ Kamerona Kroua.

“Bile smo muze bendovima. Nije bilo sve u seksu sa momcima, već smo željele da budemo u blizini tih kreativnih sila. Razumjele smo i cijenile njihovu muziku i zato su željeli da budemo blizu“, priča ona.

Vulmen tvrdi da su uticaji išli u oba smjera, pa su mnogi počeli da se oblače kao grupiji. Porijeklo riječi grupi je nejasno. Možda ju je smislio novinar, možda kako tvrdi De Bare neko ko je bio ljubomoran na njihove bekstejdž prolaznice. U pitanju je izraz pun seksizma.

“U to vrijeme je riječ imala pežorativan ton. Ali ja sam zapravo želio da ih proslavim. Da budem jasan, ove žene nisu prostitutke. Neke od njih su o muzici znale više od muzičara“, ističe Volmen.

Neke su postale advokatice, neke započele sopstveni biznis, neke su osnovale porodice sa muzičarima. De Bare recimo ima svoju spisateljsku radionicu za žene, a želi da ovaj „neshvaćeni termin“ ponovo objasni.

“Svi smo bili jednaki. Nikada mi nije bilo neprijatno i nikada mi nije bilo traženo da radim nešto što ne želim. Poštovali su me svi koji su bili oko mene“, priča ona.

Ipak, postojala je hijerarhija. Vulmen kaže da su u knjizi elitniji grupiji, dok život vjerovatno nije bio ružičast onima sa nižih ljestvica.

“Danas svako ima fotoaparat, ali to tada nije bio slučaj i zaista mi znači što se neko sjetio da nas fotografiše. Nisam nikada mislila da će nas neko smatrati bitnima“, priča De Bare. Na pitanje da li previše romantizujemo prošlost, pogotovo vrijeme hipija i „slobodne ljubavi“, odgovara odrečno.

“To vrijeme se uzdiže upravo zato što je bilo magično, revolucionarno. Prije nego što su teške droge uletjele u priču u vazduhu su se mogli osjetiti samo mir i ljubav. Da, stvoren je mit od toga i naravno da je bilo i negativnih strana, ali ako pogledamo širu sliku, bilo je to najljepše vrijeme ikad“, smatra ona.

( Stefan Strugar )