Čabarkapama je dom tamo gdje se pčele hrane

Bjelopoljci Cica i Miloš Čabarkapa, za godinu će proslaviti četiri decenije bavljenja pčelarstvom ali i bračnog staža. Ovaj par živi poput savremenih nomada, čiji je dom tamo gdje je paša oko 250 pčelinjih društava, koliko ih danas imaju.

Tako se sele počev od juga Crne Gore, gdje prezime, preko rodnog Sokolca iznad Tomaševa, Bjelasice do Žabljaka.

Ovaj porodični biznis i zanat Čabarkape su počeli da razvijaju od kraja sedamdesetih u Sloveniji, gdje su stekli neprocjenjiva iskustva, naročito kroz kooperaciju sa čuvenim „Medexom“.

„Još 80-ih godina, kompletna proizvodnja meda u Sloveniji je bila toliko dobro organizovana, da smo mi u Crnoj Gori i danas daleko od toga, počev od plasmana, prevoza pčela, praćenja medobranja, obavještavanja i raspoređivanja pčelara, raznih kontrola“, priča Miloš.

Ovaj šezdesettrogodišnjak je još od šeste godine maštao da postane pčelar, kada ga je jedan djed ponudio medom u saću.

Porodični biznis su počeli da razvijaju sa dvije košnice. Cica priča da im je najteže bilo kada su se iz Slovenije 90-ih vratili sa dvoje malo djece i jedinom imnovinom- kamionom sa 80 pčelinjih društava. Nijesu tražili ni socijalnu niti bilo koju drugu pomoć od bilo koga, niti su se prijavili kao izbjeglice, već su prionuli na posao. Danas su, kaže Cica, ponosni onim što su stekli.

Prenoseći pčele po raznim pašama Cica je otkrila carstvo ljekobilja, kojim je Crna Gora izuzetno bogata. Tako je krenuo i drugi posao, neodvojiv od prvog.. .

Danas ova šezdesetogodišnjakinja svakoj ljekobiljci zna latinski naziv, farmako dejstvo, ljekovitost, stanište, vrijeme kada se bere, kako se suši, za šta se upotrebljava i šta liječi, što joj pomaže da da pravu preporuku za razne boljke.

Pored sakupljanja prirodnog bilja, Čabarkape na Sokolcu imaju objekat za prirodno sušenje, na tamnom i promajnom mjestu.

Ljekobilje danas kupuju i stari i mladi.

"Meni je veoma žao što kod nas u Crnoj Gori, za razliku od drugih zemalja, ne postoji kultura pijenja čajeva i meda mimo prehlada i raznih drugih bolesti. Mnogo bi bolje bilo da je po narodnoj da nam 'med bude hrana, a ne lijek'“, priča ona.

Osim meda, ovi Bjelopoljci proizvode matice i rojeve, polen, propolis, matičnu mliječ i razne preparate i kombinaciji sa tim pčelinjim proizvodima i ljekobiljem.

„Najbolji preparat iz našeg asortimana je kombinacija matične mliječi, polena i propolisa u medu, koji služi i kao konzervans. To je praparat koji jača imuno sistem i i on se najčešće traži iako je naskuplji proizvod”, kaže Cica. Ona je posebno ponosna na svoje meleme i kreme, na bazi pčelinjeg voska, hladno cijeđenog maslinovog ulja i ljekobilja, od noćnih krema, nevenove kreme sa jazavičjim salom za vene i hemoroide, gavezovu kremu za sportske povrede, propolis.

Osim meda, ovi Bjelopoljci proizvode matice i rojeve, polen, propolis, matičnu mliječ i razne preparate i kombinaciji sa tim pčelinjim proizvodima i ljekobiljem

Cicu ljudi uglavnom znaju sa pijaca sjevera, gdje zimi, ljeti, po kiši i po snijegu prodaje med i ljekobilje. Tako radi više od 20 godina. Jedan od posebnih kupaca koje pamti bio je bivši ambasador SAD u Crnoj Gori Roderik Mur. On je obilazeći opštinu Mojkovac kupio teglu matičnog mliječa i meda i razgovarao sa Cicom. Zatim je poslao pismo u kojem je zahvalio Cici što građanima Crne Gore nudi ovako kvalitetne proizvode kojima je i sam bio zadovoljan.

Na Sokolcu zasadili višnje i trešnje

Prije oko sedam godina na oko hektar brdovitog imanja na Sokolcu, Čabarkape su zasadili oko 900 višanja i trešanja.

„Zasadili smo ranu, srednju i kasnu sortu trešnje koja stiže mjesec nakon što prođe sezona u Crnoj Gori“, priča Miloš i dodaje da sve rade ručno pa čak i zalivanje.

Na Sokolcu gaje i ljekobilje koje ne uspijeva u Crnoj Gori, prije svega tu su menta, matičnjak, macina trava, neven, crna kopriva..

( Jadranka Ćetković )