Omiljena kafana

Dosta ljudi priželjkuje što više rutina u životu. Ja volim da imam svog automehaničara, frizera, mesara, zubara… Nisam sklon da prebrzo dajem crvene kartone, pa pobrojane mijenjam tek kad nešto teško uprskaju.

Volim da imam i svoju kafanu i imam je. Kafane su srčane čakre svakog grada, jer su makar približno važne kao trgovi, muzeji, parkovi, mostovi. Da bi bila po mojoj volji kafana treba da je u harmoniji sa svojim gradom, tj. sa svojom geografijom i kulturom, jer kao što je rekao, nisam siguran, valjda Bergman, samo lokalno je univerzalno. Zato sa posebnim užitkom pamtim kafu u Rotondi, smještenoj na Monparnasu, ne samo što sam sjedio na mjestu na kojem je bio Pikaso, Jonesko, Trocki, Tito…. već što je pariškija od bilo koje druge u kojoj sam tamo bio. Takođe pamtim one koje su moskovskije, berlinskije, venecijanskije od drugih.

Pretpostavljam - ako na sopstveni upitnik kako definisati svoju kafanu čekiraš svaku stavku sa saglasan, onda je to to. Moj upitnik bi otprilike ovako izgledao:

- kola te bez ukucanih GPS koordinata vode do nje,

- nije neophodno da se dogovaraš sa nekim da bi planirao odlazak na kafu.

(Tu postoje dvije varijante:

a) planiraš da dođeš sam i očekuješ sa velikom vjerovatnoćom da zatekneš nekoga sa kim ti se pije kafa,

b) takvog si raspoloženja da dolaziš samo da pročitaš novine i ne progovaraš),

- tu obavljaš i poslovne razgovore jer si na domaćem terenu, pa računaš na naklonost sudija,

- iako ni približno nije takva, povremeno se presvuče u kvartovsku, sa povećanom hermetikom,

- u nju dovodiš prijatelje koji nisu iz Podgorice,

- pečat joj daju gosti, ne toliko enterijer,

- ne osjećaš se neprijatno što si u trenerci, bermudama ili ponekad odijelu,

- za nju te veže mnogo raznih uspomena, npr. razna muvanja (što se mene tiče sa poprilično tužnom statistikom), spontana oblokavanja, period beskonačnih diskusija o politici, svirke, izložbe, zanimljivi gosti i sagovornici…

- ako ceh premaši džepni budžet, naravno da ti je neprijatno, ali situacija je rješiva, platićeš… to niko ne dovodi u pitanje.

(Sa FB stranice autora)

( Darko Prelević )