STAV
Čestitka Budvi
Problem nije „Prava“ Budva i moj prijatelj Nikola Vukčević, njih sam DPS naziva političarima za jednokratnu upotrebu. Nisu problem ni funkcije u javnim preduzećima koja su dobili i najavljeno mjesto direktora Pogrebnih usluga
Budva 22. novembra slavi Dan opštine u sjećanje na oslobođenje od fašizma
Opštinska vlast nema što da slavi. Budvanske institucije od kraja avgusta ove godine nisu više slobodne. Institucije su zarobljene, otete od građana, na način što je iznevjerena njihova volja na izborima pukom političkom korupcijom.
Predizborna koalicija Naprijed, Budvo koja je pobijedila na izborima 2012. više ne postoji (mi smo svojom voljom opozicija, dok liberali bojkotuju rad lokalnog parlamenta). Tri odbornika opozicije su iznevjerila ukupno hiljadu birača (koji su im dali mandat da smjenjuju sve nas zajedno - DPS, SDP, LP) tako što su privremeno zapušili rupu u povjerenju prema lokalnom DPS-u.
Problem nije „Prava“ Budva i moj prijatelj Nikola Vukčević, njih sam DPS naziva političarima za jednokratnu upotrebu. Nisu problem ni funkcije u javnim preduzećima koja su dobili i najavljeno mjesto direktora Pogrebnih usluga. Problem je vlast koja na nelegitimnim osnovama pokušava da napravi diskontinuitet od same sebe istupima u javnosti, dok direktorskim mjestom u Pogrebnim uslugama sahranjuje demokratiju u Budvi. Problem je produbljivanje nepovjerenja prema institucijama, kao i pothranjivanje logičnog pitanja koje Budvani, a i građani Crne Gore u posljednje vrijeme sve češće postavljaju sebi: „Zašto da uopšte izlazim na izbore kad će DPS uvijek naći odbornike koje će kupiti sitnim uslugama?“.
Apsurdnost lokalne političke scene je dostigla vrhunac tako što se punjenje budžeta redovnim tekućim prihodima, (koje se po automatizmu dešava naplatom poreza na nepokratnosti pred kraj fiskalne godine) predstavlja kao uspjeh novog predsjednika opštine. Isto tako se prinudna naplata preko javnih izvršitelja od strane povjerioca predstavlja kao uspjeh novog rukovodstva.
U mandatu koji će u najboljem slučaju trajati godinu dana, a vjerujem da neće dočekati proljeće sledeće godine, najavljuje se realizacija svih investicionih aktivnosti koje su započete. Nemoguće.
Prinudna naplata potraživanja se najavljuje na sva zvona, dok je jedino što se „prinudno“ naplatilo ono što je dogovoreno cesijama upitne zakonitosti, a iskorišćeno za isplatu nekoliko zaostalih zarada.
Iz svih ovih razloga i brojnih teških, opterećujućih odnosa između samih funkcionera DPS, posebno nakon sudskih procesa u kojima su se našli na različitim stranama u postupcima, atmosfera u Maestralu će biti mučna i tužna. I ne želim da joj budem svjedok, te ću zbog toga izbjeći proslavu.
Ipak želim da Budvanima i zaposlenima u Opštini, svojim bivšim kolegama, čestitam Dan grada. Posebno onom dijelu zaposlenih koji svoje plate zarađuju svakodnevnim dolaskom na posao, iako su svjesni činjenice da neke od njihovih „kolega“ svoju platu zarađuju u kafanama sportskog centra sve dok ne steknu uslov za sporazumni raskid radnog odnosa koji obično prati vrlo unosna otpremnina.
Predmnijevam da će i ovakvi primjeri biti obilježeni kao rezultat rada novog rukovodstva na racionalizaciji radnih mjesta u javnoj upravi u skladu sa državnim planom reorganizacije. Ružan manir.
Ipak se radujem jer se Budva budi. Mnogi, većinom mladi ljudi, se angažuju i sve bolje razumiju javne poslove. Prostori za zloupotrebe su sve manji, a lokalna javnost je više nego ikad u pripravnosti. Budva se budi i uvjerenju sam da ćemo Dan oslobođenja 2016. slaviti u punom kapacitetu u slobodnom gradu i oslobođenim institucijama.
( Ljubomir Filipović )