Ima li izlaza?

Ovo nije kondukterska fraza. Mada mi Crna Gora nalikuje na autobus iz kultnog filma Ko to tamo peva. Ovo retoričko pitanje, ima li izlaza, sebi postavljam sve češće kada se iščuđavam nad svojom sudbinom u državi Crnoj Gori.

Sve to skupa, ja vidim ovako. Mi u Crnoj Gori nijesmo odmakli dalje od partitokratske države. Ovi Milovi brane partijsku DPS državu, gdje već godinama ni trafiku ne otvarate ako to ne aminuje lokalni DPS kum. Direktore škola i dalje biraju lokalne centrale partija na vlasti, profesore zapošljavaju po samo njima znanim linijama, čak i domare i čistačice po školama propituju za koga glasaju. Izvinjavam se što sliku o Crnoj Gori opisujem samo iz ugla prosvjete. To mi je blisko jer već godinama pokušavam da nešto malo promijenim u ovoj branši. Najvažnija funkcija direktora vaspitno-obrazovnih ustanova je da pred izbore naprave političke procjene svojih zaposlenih - i da ih trkom odnesu u DPS centrale. DPS kumovi će već znati šta dalje da rade. Ako ovo nije partitokratsko ponašanje i svjesno gaženje svih zakona, onda ja ne znam šta je ?Ako nema DPS-a na vlasti, nema ni Crne Gore. Propade nam država.

Ovi drugi, frontovci i njihova sterilisana braća iz drugih opozicionih skupštinskih partija, takođe slično razmišljaju. Sjaši Kurta da uzjaše Murta. Da se razumijemo - podržavam svaki oblik i vid javnog iskazivanja mišljenja. Bio sam i biću na svim protestima. Smatram da je vrhunski princip slobodne volje građanina. Po bilo kom pitanju. Čak iako se lično ne slažem sa tuđim mišljenjem, ja ga podržavam u mjeri njegovih argumenata. I to mi nije problem. Problem su mi partitokrate iz opozicije. Posle svih ovih mjeseci protesta, oni nijesu dali ni širinu ni dubinu protestima.

Očekivao sam od opozicije da uključe u proteste široke krugove ovog društva. Prirodno je bilo da asfalt ispred Skupštine bude adresa za sve one organizacije i pojedince koji su nezadovoljni i bore se da dođe do kvalitetnih društvenih promjena. Da na protestima ponudimo izlaz iz društvene krize, da autorizujemo rješenja za mnogobrojne probleme koji nas lome svih ovih godina. Da pokažemo Milu da smo bolji od njega i da može Crna Gora bez njega. To je trebao da bude izlaz za ovo društvo. Nova pozitivna energija koja bi pokrenula ovo društvo.

Umjesto toga, opozicioni lideri su odmah zakucali političke zahtjeve. Fer izbori, prelazna Vlada! Šta pod tim podrazumijevaju? DPS izbore dobija uvijek prije izbora. I ptice na grani znaju da građani smai nude lične karte. Građani sami očekuju da će im DPS kumovi zapošljavati djecu pred izbore. Makar na mjesec dana. Poenta je da smo toliko moralno i materijalno srozani da se sami nudimo na prodaju. Za šaku srebrnjaka smo odavno prodali dušu DPS kumovima. Nijesu izlaz pošteni izbori. Ne. Izlaz za ovo društvo su nove vrijednosti i materijalni oporavak društva koji može doći samo kroz rad i stvaranje vaskolikih novih vrijednosti. Upravo tu dubinu protesta je trebalo da imamo i ponudimo građanima, ili sam je makar ja očekivao. Ovako ostao sam u ubjeđenju da će proteći još vode Moračom dok izađemo iz zarobljeništva partitokratske države.

Na kraju, ima li izlaza? Mislim i vjerujem da ima. Nijesu Crna Gora Milo i DPS. Nije to najbolje što imamo. Takođe, nijesu Crna Gora ni ovi iz mnogobrojne opozicije. Nijesu ni oni to bolje koje čekamo. Taj izlaz, koji se nazire, su svi oni obični građani koji se ujutru bude i idu na posao da rade za svoje plate. Koji rade da zarade. Rade za platu pošteno. Ili obrađuju zemlju. Svejedno je. Oni pošteno rade i ovoj državi plaćaju porez i dažbine. I oni građani koji ostaju kući jer nemaju posao. Njihov život zavisi od socijalnih davanja. Ti građani, a ne političari na čelu sa Milom i DPS-om, već odavno znaju izlaz iz ovog stanja. Njihov glas će se tek čuti. Crna Gora poštenih građana koji rade i stvaraju. Oni će izaći na ulice i ponuditi izlaz iz ove društvene krize.

( Slobodan Savović )