Lopičić: Ustavne žalbe ugrožavaju funkcionalnost Ustavnog suda

Ustavna žalba u ukupnom broju predmeta učestvuje sa više od 80 odsto, što ozbiljno ugrožava funkcionalni kapacitet Ustavnog suda Crne Gore, upozorila je danas predsjednica tog suda Desanka Lopičić.

Ona je na stručnoj raspravi o ustavnoj žalbi u praksi Ustavnog suda kazala da je broj ustavnih žalbi u stalnom porastu i da je zaštita ljudskih prava i sloboda postala dominanta funkcija.

Ustavnom sudu je, kaže ona, 2009. godine podnijeto 206 ustavnih žalba, 2011 - 720, a 2014 -772.

“Ustavni sud je u zadnje dvije godine imao u radu 1.531 ustavnu žalbu, od čega je riješeno 1.105, na način da je 56 odsto odbačeno, 40 odsto odbijeno, a usvojeno tri odsto. U ukupnom broju predmeta iz svih nadležnosti ustavna žalba učestvuje sa više od 80 odsto”, kazala je Lopičić.

Ona je rekla da se u najvećem broju predmeta u postupku po ustavnoj žalbi radi, u suštini, o klasičnim žalbama i revizijama koje se upućuju Ustavnom sudu kao da je redovni sud.

Prema njenim riječima, Ustavni sud mora sprovesti ustavni postupak koji zahtijeva angažovanje cijelog ustavno sudskog aparata.

"Naravno ne treba zaboraviti da se često misli da je Ustavni sud onaj državni organ kojem se treba obraćati za "ispravljanje" svih učinjenih nepravdi, da je to sud za sve neriješene ili neuspješno riješene sporove i pitanja pred drugim institucijama", kazala je Lopičić.

Ona je navela da se, analizirajući ustavne žalbe, može zaključiti da su u velikom broju, u sadržajnom smislu, napisane kao da je riječ o sudskoj ili upravnoj žalbi, odnosno o reviziji u parničnom postupku.

"U njima nema stručne i argumentovane elaboracije povrede ustavnih i konvencijskih ljudskih prava i sloboda konkretnog podnosioca ustavne žalbe. Terminologija koja se koristi slična je onoj koja se koristi pred redovnim sudovima, a ne specifičnoj terminologiji koja je svojstvena području "ljudskih prava", rekla je Lopičić.

Prema njenim riječima, navedene činjenice ukazuju na potrebu dobrog poznavanja pretpostavki koje moraju biti ispunjene da bi se ustavna žalba mogla smatrati dopuštenom.

"Pokazuje se kroz praksu Ustavnog suda da je pravilno shvatanje instituta dopuštenosti ustavne žalbe od potencijalnih podnosioca ustavnih žalbi i njihovih punomoćnika, krucijalna pretpostavka održivosti cjelokupne ustavnosudske zaštite ljudskih prava i sloboda", rekla je Lopičić.

Prema njenoj ocjeni, izuzetno veliki broj podnesaka naslovljenih kao ustavna žalba ozbiljno ugrožava funkcionalni kapacitet Ustavnog suda pretvarajući ga u Sud "dnevne intervencije".

Predsjednik Advokatske komore Crne Gore, Zdravko Begović, kazao je da je veliki broj predstavki problem dovodi u pitanje kvalitetnu primjenu instituta ustavne žalbe.

Prema njegovim riječima, čudno je što je odbačen veliki broj ustavnih žalbi zbog neispunjenih procesnih pretpostavki.

„Advokati su svjesni da u pisanju ustavnih žalbi postoje određeni procesni propusti koji neće zadovoljiti procuduru koja nas očekuje“, dodao je Begović.

On je poručio da je ustavna žalba nešto što može da koristi i što vodi istini i pravdi.

„Nadam se da će institut ustavne žalbe zaživjeti i dati šansu onima kojima su ljudska prava i slobode zajemčene Ustavom i konvencijama povijeđene“, naveo je Begović.

On je zamolio sudije Ustavnog suda da žalbe ne tretiraju kao ad hoc nepismene, nepotpune, subjekivne i da, kad god postoji neka objektivna mogućnost da žalbe procesno ispune uslove, daju šansu advokatima.

Koordinator na programu za ljudska prava u Građanskoj alijansi, Zoran Vujičić, kazao je da je Ustavni sud, naročito od dolaska sadašnje predsjednice, učinio ogroman napor i pomake da se ta nezavisna institucija što više otvori prema stručnoj i laičkoj javnosti.

„Značaj ustavne žalbe je posebno važan, jer je on poslednje pravno sredstvo kojim se iscrpljuje domaće zakonodavstvo prije obraćanja Sudu u Strazburu“, poručio je Vujičić.

On je podsjetio da su od uviđenja instituta ustavne žalbe 2007. godine one bile sistematično odbijane ili odbacivane sve do jula 2010. godine kada je donesena prva odluka kojom se prihvata takva žalba, a objavljenja je četiri mjeseca kasnije.

„U tom predmetu je Sud za ljudska prava u Strazburu ocijenio da je ustavna žalba nedjelotvoran pravni lijek“, rekao je Vujičić.

Prema njegovim riječima, ne može se analizirati broj predstavki u Strazburu i na to gledati kao na isključivo loš rad Ustavnog suda.

„Svakako da Ustavni sud mora povećati efikasnost, i odgovornost sudija osnovnog suda je tu neupitna“, poručio je Vujičić.

On je ocijenio da sve veći broj predstavki Ustavnom sudu može da ukaže na to da redovni sudovi u nekom segmenetu dobro ne odrađaju posao.

„Advokati zbog svojih interesnih sfera podnose predstavke čak i onda kada je izvjesno da će žalba biti odbačena. Prošle godine je odbačeno 61 odsto od ukupnog broja žalbi, a koje većinom pišu advokati“, precizirao je Vujičić.

( Mina )