Novozelandska haka: Kulturno nasljeđe koje protivnicima ledi krv u žilama

Ako su rituali prije mečeva odlučujući faktor, Novi Zeland bi stalno odnosio pobjede, zbog izvođenja ratničkog plesa hake.

Tako je bilo i prije 7 dana i finala sa Australijom, kada su "All Blacks" izveli ovaj ratnički ples Maora, isti onaj koji izvode još od 1905. godine.

Danas je, pogotovo u ragbiju, haka postala nešto u čemu uživa cio stadion. Kamere na terenu, mikrofoni, sve u cilju kako bi svi gledaoci i na stadionu i kraj malih ekrana imali što bolji ugođaj tokom ratničkog plesa.

Iskolačene oči, udaranja u grudi, jezici izbačeni, krik koji se prelama, sa sve metaforičnim rezanjem grkljana protivnika, ledi krv u žilama svima onima koji igraju protiv All blacks-a.

Komšije iz regije Južnog Pacifika Togo, Fidži i Samoa, imaju svoje verzije ratničkih plesova koje izvode, i kada igraju sa Novim Zelandom, onda je to pravi spektakl na terenu.

Čelnici Ragbi unije ipak su morali da donesu propise kojim bi se protivnik držao na distanci, kako ne bi došlo do scena kao 2011. godine kada su Francuzi krenuli u susret "All blacks-ima".

Interesantan podatak, da bilo ko da je pokušao da odgovori na haku, sa nekim domišljatim riješenjem, po pravilu bi gubio meč.

Međutim, iako je postala sinonim za Novi Zeland, haka nije njihovo nasleđe u samom smislu ratničkog plesa.

Za Maore, haka nije samo simbol rata, već je koriste i ako nekome žele da prirede dobrodošlicu, ili da čestitaju uspjeh, postoji čak i verzija za odavanje počasti pokojniku.

Čelnici reprezentacije se ipak odnose sa velim poštovanjem prema maorskom nasleđu, pa je tako cijeli tim uoči Svjetskog prvenstva u ragbiju posjetio memorijalni centar Ngati Toa plemena, za koje se veže haka Ka Mate ("To je smrt") koju su All Blacks-i koristili.

Ka Mate je osmišljena 1820. godine i njen tvorac je Te Rauparaha, poglavica Ngati Toa plemena, koja slavi njegov spas od neprijatelja.

Haka je doživjela modulacije, pa je tako od 2005. godine u upotrebi "Kapa o Pongo" (bukvalan prevod "tim u crnom), kojim se slavi čast nošenja nacionalnog dresa.

Derik Kardeli, kulturološki ekspert za Ngati Toa pleme, je radio na ovoj verziji, koja se izvodi u velikim situacijama, kao što je finale SP u ragbiju.

Ova haka je bila na udaru nekih reprezentacija (prije svih Engleske), zbog dijela sa prikazivanjem "rezanja grkljana". Ali Englezi će uvijek biti Englezi.

Prvo izvođenje hake datira od 1905. godine kada su čuveni "All blacks Originals" na turneji po Velikoj Britaniji odradili haku kako bi odali počast protivnicima.

Do 1980. godine haka se koristila samo za međunarodna gostovanja, ali od tada je uzela maha, što je i bio razlog za sve veći jaz između maorskih plemena i reprezentacije.

Fijatova reklama sa ženskim igračicama i hakom, i sve veća komercijalizacija tradicionalnog plesa zamalo je dovela do sudskog spora.

Samim tim sve veća učestalost reprezentativnih nastupa, i haka koja je postala obavezan ritual prije svake utakmice, za neke je obesmislila cio taj proces.

Kako drugačije tumačiti "Hakarenu" (spoj hake i planetarnog hita iz 90-ih) koju su smislili engleski navijači kako bi pokazali nepoštovanje ka Novozelanđanima.

A opet neko će reći da su to samo engleska posla, i da onda i ne čudi kad Engleska završi nastup na SP u ragbiju, na prvenstvu gdje su bili domaćini i imali velika očekivanja, još u grupnoj fazi.

Da Haka i dalje ledi krv u žilama, možda je najbolji pokazatelj SP u košarci, kada su NBA zvijezde bile poprilično zatečene plesom novozelandskih košarkaša. Ipak to im nije smetalo da pobijede sa 20 poena razlike.

( Luka Vlaisavljević )