Iskustva crnogorskih poligrafista: Lakše je ispitati inteligentne

Bolje hiljadu krivaca na slobodi, nego jedan nevin čovjek u zatvoru - to je geslo Dražena Aničića i Borisa Anđušića, jedinih poligrafista u Crnoj Gori. Obojica su diplomirani pravnici, sa završenom specijalističkom obukom iz oblasti kriminalističke psihologije i poligrafskog ispitivanja. Do sada su ispitali više od 3.000 ljudi.

Govor tijela, tvrde, često im kaže i više nego poligrafski instrument.

„Važan je ton kojim neko nešto kaže, govor tijela, držanje“, objašnjava Aničić, koji godišnje obavi prosječno 300 poligrafskih ispitivanja.

Tim poslom se bavi već deceniju, a prije dvije godine pridružio mu se mlađi kolega Anđušić. Obojica rade u Odsjeku za suzbijanje opšteg kriminala Grupa za poligrafska ispitivanja u Upravi policije MUP-a Crne Gore. Crnogorski tragači za istinom kažu da u Crnoj Gori poligraf nije dokaz na sudu.

Pojašnjavaju da mogu da testiraju samo ispitanike koji dobrovoljno pristanu i daju pismenu saglasnost.

„Koristi se kod krivičnih djela ubistava, razbojništva, silovanja, kod provjere validnosti iskaza prijavioca, validnosti iskaza službenika i na zahtjev drugih državnih organa, a bitan je zato što nekad od mnogo osumnjičenih taj broj svedemo na minimum“, kazao je Anđušić.

Poligrafsko ispitivanje traje oko sat vremena, a postavljaju se pitanja na koja se može odgovoriti samo sa „da“ ili „ne“.

„Nevin čovjek burno reaguje na svako pitanje, a krivac samo na ono što je za njega važno“, rekao je Aničić, i dodao da su se u praksi srijetali sa djelima za koja su smatrali da “ljudski um ne može da ih počini”.

Tvrdi da poligraf, osim istine, daje „100 odsto vjernu sliku stanja čovjekovog organizma“.

Pojašnjava da poligraf ispituje promjene u fiziološkim reakcijama koje nijesu pod uticajem centralnog nervnog sistema.

„To su disanje, znojenje, kontrakcija mišića, pritisak, puls, promjena oksidacije krvi u kapilarima. Jedan test traje četiri, pet minuta i postavlja se u prosjeku 13, 14 kontrolnih, i irelevantnih pitanja“, objašnjava Aničić.

Kako „poligraf radi“ pokazali su novinarki „Vijesti“ u „sobi istine“, u kojoj su zidovi bijeli i bez slika.

Kada se vrata zatvore, u sobi se ne čuje ništa spolja.

I na osnovu neverbalne komunikacije “znaju šta je laž”

Novinarku „Vijesti“ nijesu željeli da ispitaju,jer kažu da poligraf koriste isključivo kada je riječ o kriminalu i vjerodostojnosti iskaza službenika. Ipak, na osnovu određenih reakcija, tačno su procjenjivali kada je govorila istinu.

Aničić je rekao da je prvi crnogorski poligrafista bio Veselin Vuković, danas uspješan odbojkaški trener.

„Prvi poligraf se pojavio u Čikagu 30-ih godina prošlog vijeka, a u okruženju u Zagrebu i Novom Sadu“, kazao je on. U mnogim država svijeta, poligraf je i dokaz na sudu.

( Mirjana Jukić )