Knjige pomažu da osjetimo empatiju prema drugima

Ketlin Grisom je odrasla u kanadskoj provinciji Saskačevan. Završila je medicinsku školu i ubrzo počela da se bavi pisanjem. Kada se sa suprugom preselila na jug Virdžinije, nije ni slutila da plantaža na kojoj su gradili novi dom krije interesantnu prošlost. Kako su tvrdili lokalni istoričari Crnački brijeg koji se nalazio u blizini, bio je mjesto brojnih tragedija tokom perioda robovlasništva. S obzirom da je oduvijek zanimalo razdoblje Američke revolucije i Građanskog rata, Ketlin je bila dodatno podstaknuta da tome posveti svoj prvi roman. Roman “U sjenci starog hrasta” Ketlin Grisom objavio je Vulkan.

• U vašoj fascinantnoj knjizi "U sjenci starog hrasta" bavili ste se tamnom stranom američke istorije, istorijom iz vremena ropstva. Koliko takve teme danas privlače pažnju američkih čitalaca, posebno onih mlađe generacije?

Bila sam iznenađena što vidim da su mladi ljudi jednako zainteresovani za čitanje o ovoj teškoj temi baš kao i oni starije generacije.

• Vi ste rođeni u Kanadi. Tu ste odrasli. Onda ste se preselili u SAD-u, tu ste sagradili dom i nastavili da živite tamo. Da li ste bili zainteresovani o temi ropstva dok ste živjeli u Kanadi?

Uvijek me je interesovala istorija, ali sam se držala podalje od teme ropstva, jer je ona bila veoma nasilna.

• Šta vas je inspirisalo da istražujete tu tamnu prošlost Amerike?

Prije nekoliko godina moj suprug i ja smo obnovili staru gostionicu na plantaži u Virdžiniji. Dok smo istraživali njenu prošlost pronašli smo staru mapu, na kojoj je, u blizini naše kuće stajala oznaka „Negro Hil“ (Crnački brijeg). Pošto nije bilo moguće utvrditi porijeklo imena, obišla sam lokalnu istoričarku, gospođicu Besi Lou, prekrasnu afro-američku ženu koja je u međuvremenu umrla. Nesigurna u ono što se dogodilo na tome brdu, ona je predložila da ja napišem svoju priču. Poslušala sam njen savjet i počela da istražujem, posjetila sam mnoge renovirane plantaže i mjesta kao što je Kolonijalni Vilijamsburg. Takođe sam išla u mnoge biblioteke koje su mi pružile na raspolaganje knjige iz tog vremenskog perioda, narative o ropstvu i rodoslove.

Prolazili su mjeseci, a ja ni dalje nijesam imala priču, sve dok jednog dana nijesam sjela da zabilježim moj svakodnevni dnevnik i tada mi se dogodilo nešto što mi se nikada ranije nije dogodilo. U mojoj glavi sam vidjela scenu koja se odigravala jasno kao film. Ja sam zapisala ono što sam tada vidjela i to je bio prolog romana „U sjenci starog hrasta“. Nakon toga, svaki dan kada bih god sjela da pišem, otkrivalo se sve više priče. Kada bi neki lik pri tom oklijevao, znala sam da moram da uradim još više istraživanja, zbog čega sam se vraćala u Vilijamsburg ili u biblioteke, a kada bih se nakon toga vratila mom stolu, naoružana potrebnim informacijama, njihova priča bi se onda nastavljala.

• Čime ste se prvo počeli baviti: istorijom ili pisanjem knjige "U sjenci starog hrasta"?

Počela sam sa istraživanjima pošto sam vidjela na karti zapis: „Negro Hill“.

• Može li se reći za ovu knjigu da pripada istorijskoj fikciji? Zapravo, koliko je ova knjiga bazirana na fikciji?

Ova priča je fikcionalizovana, ali svi istorijski podaci su tačni.

• Koliko su validne mape, koje su vas inspirisale za pisanje ove knjige?

Ja sam obavila moje istraživanje u Kolonijalnom Vilijamsburgu i u Istorijskom društvu u Ričmondu. Sva istraživanja koja sam obavila bila su dokumentovana.

• Koliko je za vas bio značajan brežuljak nedaleko od vaše kuće, poznat kao "Negro Hil“?

Zapis na karti bio je podsticaj za moju radoznalost i potom se stvorila opsesija da saznam značenje. Bez njega ne bih napisala knjigu.

• Kakve istorijske podatke skriva „Negro Hil“?

Nije ih bilo, ili ako ih je i bilo ja ih nisam otkrila.

• Koliko su danas u Americi vidljivi tragovi minulih vremena, prije svega - robovlasničkog života?

Postoji mnogo obnovljenih plantaža koje uključuju 'kvartove' u kojima su živjeli robovi. Dobro je što se rade studije o životima robova. Robovi su bili, faktički, besplatna radna snaga. Besplatna, ali velika.

• Koliko je taj besplatni rad robova, doprinio bržem razvoju privrede u Americi?

Prije građanskog rata, robovski rad napravio je razlike među južnim državama koje su bile zavisne od besplatnog rada.

• Jedna od junakinja ove knjige je Lavinija, sedmogodišnja Irkinja. Ona dolazi na plantažu duvana. Je li njen lik izmišljen, ili je stvaran?

Lavnija je prvi lik koji mi je pao na pamet. Za mene je ona bila stvarna, ali ako se striktno govori, ja bih rekla da je ona fikcija.

• Lavinija je Irkinja. Njeni roditelji su takođe bili Irci. Oni su stradali na putu prema Americi. Imate li neki poseban razlog za to, što su u ovoj knjizi prisutni Irci?

Razlog je priča koju ona pripovijeda. Znala sam bez sumnje da je ona iz Irske.

• U istorijskom periodu o kome pišete u ovoj knjizi, Irci su u znatnom broju doseljavali na američko tlo, zbog čega?

Mnogi su dolazili u potrazi za boljim životom i svoj dolazak su otplaćivali tako što su postajali sluge.

• U velikom Građanskom ratu (ratu između Sjevera i Juga) jedni su se Irci borili na strani Sjevera, a drugi na strain Juga. Kako je po vama došlo do toga da se Irci bore jedni protiv drugih?

Pretpostavljam da je to zavisilo od toga gdje su koji živjeli i prema kojem dijelu zemlje su osjećali lojalnost.

• Doba ropstva je karakterisalo nasilje nad čovjekom. Današnje doba, takođe, karakteriše neki oblik nasilja. Danas je na svakom koraku vidljiva podređenost jednih ljudi, drugim ljudima. Jednog društva, drugom društvu. Jedne države, drugoj državi. Je li to neki moderni oblik ropstva? Zapravo, je li zlo u čovjeku ostalo isto? Ili, čovjek je napredovao jedino u vještini prikrivanja zla?

Oh, nadam se da smo napredovali, ali ako gledate vijesti, bićete prinuđeni da se upitate o nastavljanju ljudske nehumanosti prema čovjeku.

• Vaša knjiga "U sjenci starog hrasta" bavi se ropstvom, i efektima ropstva: patnjom, bolom, nepravdom, temama o kojima piše i Toni Morison. Kakav je efekat ova knjiga imala na čitaoce u Americi?

Nisam mogla da ocijenim kakav je bio učinak ove knjige, ali se nadam da je pomogla da se krene naprijed, da se međusobno bolje razumijemo i osjetimo empatiju prema drugima.

• Na čemu radite trenutno?

Moja druga knjiga je o Džejmiju, Belinom sinu iz romana "U sjenci starog hrasta“. Godina je 1830. i Džejmi živi život bogatih aristokrata u društvu Filadelfije - ali on prolazi kao bijelac. Ta knjiga će biti objavljena u aprilu 2016. godine.

Jednostavni, neodoljivi likovi

Roman "U sjenci starog hrasta" američke spisateljice Ketlin Grisom je dirljiva priča o irskim iseljenicima u novi svijet.

Daleke 1791. godine na obali Irske jedna porodica ostavlja sve za sobom. Sedmogodišnja Lavinija i njeni roditelji otisnuli su se na more ispunjeni nadom da ih na drugoj obali čeka svjetlija budućnost. Međutim, sudbina za njih ima drugačije planove. Lavinija ostaje siroče, a kapetan broda je odvodi na svoju plantažu duvana u Virdžiniji, gdje lišena uspomena i sjećanja na svoje porijeklo, djevojčica započinje novi život.

Dok odrasta na raskršću dva svijeta, Lavinija ne sluti da plantaža decenijama čuva tajnu koja povezuje sve koji na njoj žive, bez obzira na boju kože i društveni status. Kada na scenu stupi ljubav, duboko ukorijenjena hijerarhija počinje da se ruši, a opasnost se nadvija nad plantažu poput olujnog oblaka. Između okova i slobode, privrženosti i dužnosti, pomalja se nezaboravan portret jedne ranjene zemlje u osvit novog doba, a jednostavni, neodoljivi likovi podsjetiće nas na istinsku vrijednost porodičnih veza koje zauvijek ostaju u nama.

( Vujica Ognjenović )