Lješković dao samo spisak pripadnika SAJ-a, pričao o prebijanju Martinovića...

Komandir Specijalne antiterorističke jedinice Radosav Rašo Lješković nije, kao ni državnom tužiocu, ni Komsiji za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude koju je formirala Uprava policije, samo dan nakon protesta.dostavio tražene podatke. To u izvještaju konstatuje i direktor Uprave policije Slavko Stojanović.

Lješković je Komisiji, kao i tužilaštvu dostavio spisak 55 pripadnika SAJ-a, ali nije objasnio ko je od pripadnika te jedinice učestvovao u razbijanju protesta, te ko je od pripadnika SAJ-a učestvovao u premlaćivanju Mija Martinovića.

U šturom izvještaju Lješkovića navodi se da su pripadnici SAJ-a te večeri angažovani u skladu sa odlukom ,,Centralnog štaba operativne akcije Jesen 2015 i naređenja direktora Uprave policije”.

"Po prethodno sačinjenom planu, pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice bili su pozicionirani na parking prostoru između zgrade Predsjedništva i Vlade Crne Gore”, navodi se. On navodi da je ta jedinica dobila zadatak nakon upotrebe suzavca da rastjeruje na Trgu Republike i ,,širem gradskom jezgru”. Ne objašnjava da li im je izdato naređenje da hamerom jure građane u tom i ostalim rejonima.

Prema Lješkoviću, pripadnici SAJ- su bili "zasuti većom količinom kamenja, različitim smjesama, flašama i drugim čvrstim predmetima”, zbog čega su ispalili 12 projektila suzavca na raskrsnici ulica Novaka Miloševa i Slobode, na Trgu Republike i raskrsnici između ulica Slobode i Vučedolske. Aktivirali su i četiri komada šok bombi. Za razliku od drugih starješina Lješković ne navodi konkretna imena pripadnika SAJ-a.

Pripadnici SAJ-a, prema izvještaju, ispaljuju još 32 projektila CS, u pravcu mosta prema Starom aerodromu, i na prostor Karađordevog i Kraljevog parka, na Trgu Republike, i šest šok bombi. Lješković opet tvrdi da je intervencija krenula nakon napada na pripadnike SAJ-a i njihove automobile, te da su neki od pripadnika SAJ-a završili u bolnici. Niko od tih navodnih napadača nije uhapšen.

Lješković tvrdi da nijesu samo pripadnici SAJ-a učestvovali u prebijanju Mija Martinovića. Oni su, navodno, dobili informaciju da je vozilo u kom je bio Martinović probilo policijski kordon ,,na više lokacija, u više navrata” , pa su ,,krenuli tamo”.

"Nakon našeg dolaska, policijski službenici koji su zaustavili vozilo, odlaze, dok nekoliko naših službenika preduzima dalje radnje prema, u tom momentu za nas nepoznatom licu...’’ Lješković objašnjava dalje da ih to lice ,,psuje, vrijeđa, omalovažava, govori da su ’pičke’ i ’plaćenici".

I navodno udara jednog od službenika. Pripadnici SAJ-a prema Lješkoviću nijesu bili u mogućnosti da vežu Martinovića (na snimku se vidi da desetine SAJ-ovaca tuku Martinovića) pa su "upotrijebili palicu".

Martinović je više puta saopštio da ničim nije izazvao policajce, a Savjet za građansku kontrolu policije je taj slučaj okarakterisao torturom. Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije smatra da ponašanje komadanta SAJ-a, kako unutar policije, tako i pred najvažnijim društvenim strukturama, predstavlja ,,najozbiljniji udar na policijski integritet od uspostavljanja demokratije”.

"Plava tišina i ćutanje unutar policije, uz solidarnost sa policajcima u svakoj, čak i totalno protivzakonitoj i neetičkoj, situaciji snažniji su i važniji, od vladavine prava i demokratskih očekivanja društva kojem policija služi”, kaže Zeković.

Stručnjaci slučaj Lješković, odbijanje komandira SAJ-a da otkrije identitet učesnika u prebijanju Martinovića, smatraju svojevrsnim državnim udarom. Pravnici koje je Monitor konsultovao smatraju da je VDT Ivica Stanković morao u roku od 24 sata proširiti optužnicu na Lješkovića, kao saizvršioca. Reakcije tužilaštva još nema, a Monitor nije od njih dobio odgovor hoće li pokrenuti postupak protiv Lješkovića.

"Opseg tužilačke istrage daće odgovor na važno pitanje – da li će Crna Gora skliznuti u otvorenu diktaturu koja se bazira na ogoljenoj sili u kojoj se po scenarijima koje smo gledali u južnoafričkim zemljama, policija i vojska ponašaju kao paramilitarne jedinice, ili će utvrđivanje odgovornih i njihovo sankcionisanje pokazati da se Crna Gora ipak kreće ka EU”, kaže za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a. ,,Vrh policije će morati javnosti da objasni da li se SAJ otrgao kontroli ili su njihove aktivnosti bile dio unaprijed pripremljene strategije Uprave policije. Na tužilaštvu je velika odgovornost”. MANS je javno zatražio da Stanković pokrene postupak protiv Lješkovića.

"Komandant SAJ-a je svjesno i otvoreno pokazao da ne vrši službena ovlašćenja, da ne poštuje naloge tužioca, da prikriva izvršioce teških krivičnih djela iz redova jedinice kojom komanduje, da omogućava sačinjavanje službenih zabilješki sa neistinitim podacima i da je spreman da na svaki način iskoristi položaj kako bi tužilaštvo onemogućio u otkrivanju i procesuiranju grupe kriminalaca kojima komanduje", saopštili su.

Milovac napominje da je komandant SAJ-a zapravo samo izvršilac naređenja.

Nebojsa Medojević, lider Pokreta za promjene i član skupštinskog Odbora za bezbjednost za Monitor kaže da službe bezbjednosti u Crnoj Gori nijesu pod civilnom kontrolom. ,,Njima ne upravljaju njihovi rukovodioci i civilna politička lica, već Diktator lično, preko svog zamjenika Duška Markovića. Operativno izvršavanje specijalnih zadataka je povjereno Veselinu Veljoviću, koji je i bio šef kompletne akcije brutalnog terora policije prema mirnim demonstrantima”, tvrdi on.

Prema Medojeviću, Đukanović je izvršio državni udar, i pokazao da on upravlja policijom i Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB) neposredno i preko svojih povjerljivih ljudi. ,,Konjević i direktor ANB-a samo formalno pokrivaju ta mjesta”.

Na tužilaštvu je red. Ako ostane bez reakcije, biće to dokaz da je dio sistemskog nasilja, koji režim provodi nad građanima.

Komisiji dao spisak pripadnika SAJ-a

Jedini dokument koji je Radosav Lješković, komanant SAJ-a dostavio tužilaštvu i policijskim unutrašnjim organima je spisak 55 pripadnika te jedinice, za koje se ne zna da li su svi učestvovali u torturama, i uopšte bili angažovani u noći demonstracija.

Svih 55, u svojstvu građanina, saslušava Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković, a povodom slučaja torture nad Mijom Martinovićem. Osim Lješkovića pripadnici SAJ-a su prema tom spisku: Mirko Banović, Milan Kovačević, Siniša Jaćimović, Dalibor Grdinić, Miloš Rakonjac, Marko Kalezić, Boban Janjušević, Igor Glavatović, Veselin Mićović, Rajko Spalević , Milan Milikić, Milodrag Palija, Dejan Šćepanović, Nikola Perović, Zoran Đurišić, Vuko Vuković, Božo Jokić, Dejan Vukčević, Veselin Rabrenović, Božidar Poček, Miomir Cerović, Momir Ćurić, Svetozar Kasalica, Boban Brnović, Marko Tripković, Saša Vujošević , Nikola Bajčeta, Milan Rovčanin, Spasoje Rakonjac, Žarko Radović, Žanko Tomović, Novica Rakočević, Nebojša Ivanović, Dražen Brnović, Milorad Mitrović, Branko Šutović, Miloš Marsenić, Nenad Stolica, Vojin Krgović, Željko Saveljić, Darko Šekularac, Radivoje Vojvodić, Boban Maraš , Goran Zejak, Miloš Ulama , Ivan Tošković, Branko Šćekić, Dragan Đuričković , Boro Grgurović, Savo J. Vukadinović , Dragan Božović , Radojica Tomčić, Vladan Sekulić i Igor Drašković.

Neki od pripadnika aktivnog sastava SAJ-a ranije su optuživani za mučenje i nečovječno postupanje, ali i druge zločine.

Zamjenik šefa SAJ-a Mirko Banović je pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno suđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Sumnje da je Banović tokom proljeća 2007, prijetio članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću nijesu dokazane. Slučaj je zastario.

Na spisku su Marko Kalezić, Darko Šekularac i Milorad Mitrović, optuživani za mučenje u akciji Orlov let. Tu su i neki od optuživanih za torturu nad pokojnim Aleksandrom Pejanovićem: Žanko Tomović, Milan Kovačević, Marko Kalezić i Rajko Spalević.

U SLUŽBI, A SA DOSIJEIMA

Osim pripadnika SAJ-a, optuživanih za mučenje te druge zločine, još je pripadnika policije sa kriminalnim dosijeima koji su učestvovali u noći torture.

Mladen Radunović, pripadnik Posebne jedinice je osuđen na godinu zatvora zbog optužbi da je zloupotrijebio položaj obezbjeđujući noćni klub Afrodita dok se u njemu vršila prostitucija i trgovina ženama.

U istom slučaju osuđen je policajac Vladan Radunović, čije se ime pominje u listi te večeri povrijeđenih policajaca.

Protiv komandira CB Bar Gorana Jokića Osnovno tužilaštvo u Baru vodilo je istragu o slučaju ubistva Mladena Pupovića.

Za Marjana Račića, komandira beranske policije , Unutrašnja kontrola MUP-a utvrdila je da je napravio teži disciplinski prekršaj nakon akcije oduzimanja više od 100 paketa cigareta na putu Berane-Rožaje. Račić je tek 20 dana nakon oduzimanja robe to prijavio tužilaštvu.

Protiv policajca Ivana Mardunovića podnešene su dvije prijave zbog torture. Unutrašnja kontrola je u jednom slučaju utvrdila da postoji osnovana sumnja da je Mardunović kriv.

Protiv policajca Željka Vujičića podnio je prijavu otac Darka Janjića. Vujičić i njegove kolege su, prema Janjićevim tvrdnjama, potom maltretirale njega i porodicu, pokušavajući da ga "strpaju" u zatvor.

( Milena Perović )