Da li je “Praznik beznačajnosti” rekvijem Milana Kundere?
Većina poznavalaca Kunderinog opusa složiće se s tim da su piščeve knjige na francuskom slabije od vrhunaca njegovog opusa, a taj stav neće promijeniti ni “Praznik beznačajnosti”
Čini se da su u Švedskoj akademiji čvrsto odlučili da Nobelova nagrada za književnost nikada neće otići u ruke Milana Kundere. Osamdesetšestogodišnji češko-francuski pisac, jedan od najvažnijih evropskih autora u drugoj polovini XX vijeka, polako je ispao iz mode, pa je i predmet oštrih kritika, na primjer one koju je u britanskom “Gardijanu” u maju objavio pisac Džonatan Ko, postavljajući u naslovu pitanje “Koliko je danas važan Milan Kundera?” i onda nudeći svoje argumente za tezu da baš i nije jako važan.
Ko smatra da je nepodnošljivo Kunderino portretisanje ženskih likova i da je cijeli književni opus ovog savremenog klasika obilježen muškim pogledom koji objektivizira žene. Za Koa je Kunderin najnoviji roman “Praznik beznačajnosti”, njegov prvi nakon više od deset godina, “tipični Kundera, ali ne i klasični Kundera”, što se vidi i po sceni koja otvara roman, u kojoj 85-godišnji protagonista (dakle istih godina kao Kundera) pohotno gleda otkrivene pupkove mladih Parižanki i teoretiše o “erotskim orijentacijama”.
“Ko dugi je mogao napisati te odlomke nego Milan Kundera?”, retorički pita Ko, ali ne kao pohvalu, nego kao optužbu protiv pisca koji je sedamdesetih i osamdesetih godina svojim knjigama kao što su “Šala”, “Smiješne ljubavi”, “Nepodnošljiva lakoća postojanja” i “Knjiga smijeha i zaborava” fascinirao cijeli literarni svijet, ali i široku čitalačku publiku.
Ali, Kundera je tada bio i disident češkog komunističkog režima, autor čije su knjige bile zabranjene, pa je 1975. emigrirao u Francusku, počeo da piše na francuskom jeziku i u međuvremenu se proglasio francuskim piscem, što mu domovina nikad nije oprostila, kao što očito mnogo toga nije ni on oprostio njoj.
Većina poznavalaca Kunderinog opusa složiće se s tim da su piščeve knjige na francuskom slabije od vrhunaca njegovog opusa, a taj stav neće promijeniti ni “Praznik beznačajnosti” pa je dobio podijeljene kritike - od onih koji ovaj kratki roman vide kao još jednu potvrdu Kunderinog literarnog genija do onih koji smatraju da je to samo još jedna potvrda da je za staro gvožđe.
( Kultura "Vijesti" )