Kako je bilo u koži Delboja i Rodnija
“Uvijek sam Dela vidio kao nekog modernog Robina Huda, iako nikad nije opljačkao nikog. Sve je rješavao dogovorom. Nije ga bilo briga odakle potiču stvari koje prodaje - samo koliko može da zaradi”
Prošlo je 30 godina od kako je emitovana prva epizoda kultne serije “Mućke”, “Only Fools and Horses”, na kanalu BBC1. Prijem prve epizode bio je prilično mlak, ali je ubrzo postala jedna od najomiljenih serija svih vremena.
Zvijezde serije, Dejvid Džejson, koji je igrao “trgovca” Dela Trotera i Nikolas Lindherst poznatiji kao Rodni, otkrili su u novoj knjizi Stiva Klarka “Only Fools and Horses - The Official Inside Story “ kako je bilo u koži kultnih likova.
Džejson je svog lika vidio kao “heroja, zlikovca i iscjelitelja”.
“Uvijek sam Dela vidio kao nekog modernog Robina Huda, iako nikad nije opljačkao nikog. Sve je rješavao dogovorom. Nije ga bilo briga odakle potiču stvari koje prodaje - samo koliko može da zaradi”, ističe on.
Jedini razlog zbog kog je njegov lik bio neuspješan, je taj što za krupnije stvari, smatra Džejson, treba mozak.
“Da je Del sa istim žarom sa kojim se borio za šaku novčića od prodaje smeća, pravio krupnije poteze, on i Rodni bi mnogo ranije postali milioneri”, smatra glumac, dodajući da je igrao lika koji u svom maniru zna sve.
“Del nije birao koga će 'odrati' - crnca, bijelca, Kineza, Jevreja... Svi su za njega bili jednaki. Kad smo već kod toga, prema ljudima je uvijek bio fer i nikad nije uzimao novac od starih i nejakih. Takođe, brinuo je o ljudima i mislim da je baš to dio njegovog šarma. Del je poštovao starije i na neki način bio je moralan i pošten - pa, barem pošteno nepošten”, objašnjava britanski glumac.
On otkriva da je publika toliko voljela njegov lik da su mu čak i pisali.
“Pomogao je nekim osobama da izađu iz kome. Oni su mi tražili da snimim poruku za njihove bližnje koji su u komi i da im se obratim glasom Delboja. Upalilo je! Zahvaljivali su mi se. To je za mene najbolji aspekt toga što sam igrao Dela. Mislim da sam srećnik što sam mogao da pomognem. To je nevjerovatna moć”, pohvalio se Troter.
Omiljena epizoda mu je ona sa lusterom i ona u kojoj Del pada u baru.
“Bilo je veoma zabavno snimati ih i jedva sam čekao da ujutro ustanem i idem na probe. Izmišljali smo stvari i divne replike. Sjećam se da je Roni Barker (britanski komičar, glumac i pisac) jednom prilikom rekao: 'Zar ovo nije divno?' Ja sam pitao: 'Šta?' A on mi kaže: 'Pa, dobijamo odličnu platu što nekog zasmijavamo'. Nikad to nisam zaboravio. Bio je u pravu”, smatra Džejson.
Kao suvenir sa snimanja sačuvao je nekoliko flaša “Pekamske izvorske vode”, koje će kako obećava čuvati zauvijek.
"Neću ih piti. Ipak, to je BBC-jeva voda. Uostalom, da li biste vi popili nešto što je napravio Del Troter? Imam i nekoliko majica sa snimanja i imam jednu Delovu kapu”, otkriva on.
Nikolas Linhurst Rodnija opisuje kao nevinog i zaštićenog od stvarnog svijeta.
“Njegov brat je brinuo o svim ružnim i realnim stvarima. Bio sam, a vjerovatno sam i dalje, vrlo čudan i nespretan i trudio sam se da te svoje osobine dodatno naglasim igrajući tu ulogu. Zasnovao sam ga na mlađem bratu jednog prijatelja, koji je oduvijek želio da bude dio ekipe. Takav je i Rodni. Uvijek pokušava da bude kul i to mu uvijek propadne. Sjećam se da smo prvog dana snimanja postavljali pijačne tezge. Napravili smo pauzu, jer je kiša lila kao iz kabla i stajao sam sa kišobranom, čekajući da nastavimo. Pritrčala mi je jedna djevojčica i stala pod moj kišobran. Vidjela je kameru i ljude koji su stajali oko mene i pitala me šta radimo. “Pravimo TV program”, rekao sam joj. “A kako se zove?” “Only Fools and Horses”, odgovorio sam (u doslovnom prevodu "Samo budale i konji") . Razmišljala je o tome i gledala nas tako na kiši, pa je rekla: “A gde su onda konji?”, prisjeća se Linhurst.
Dotjerani građevinar s kokni govorom model za Delboja
Period rada na seriji Dejvid Džejson smatra srećnim dijelom života, a dobio je priliku i da se upozna sa stvarnim Del Bojem.
“Derek Hokli vodio je građevinsku firmu i renovirao je pabove širom istočnog Londona. Pozvao nas je u svoju kancelariju koju je imao u dvorištu. Imao je malu jareću bradu i bio je uvijek užasno dobro dotjeran. Uvijek je imao čistu, besprekorno ispeglanu košulju, elegantno odijelo, sav nakit, uglancane cipele i kaput od kamilje dlake. Smatrao je da je veoma elegantan i ono što nisam mogao sebi da izbijem iz glave je kako čovjek koji tako izgleda, može da ima takav kokni izgovor. To me je fasciniralo. Izgledao je kao da bi mogao biti knjigovođa, ili vojni činovnik, pa čak i član kraljevske porodice, a govorio je kao kočijaš sa akcentom Ist Enda koji biste mogli sjeći nožem. Nešto slično Delboju”, prisjeća se Džejson.
Što ga je bolje upoznavao, to je bolje razumio njegove riječi: “Što je džabe i bogu je drago” i “Ne pitaj odakle mi”.
“Kažu da odijelo čini čovjeka, a ja mislim da je on baš zbog toga imao prednost u odnosu na druge građevinare. Kada se Derek negdje pojavljivao, svi su ga pamtili. Izgledao je kao neko ko ima novca i ostavljao je utisak. Zato sam odlučio da iskoristim ponešto od stava Dereka Hoknija i njegovog stila oblačenja i da to primijenim na Delboju. Dakle, iako su Delboj, Rodni i deka živjeli u stanu u Pekamu, glava porodice trošila je mnogo novca na izgled i to je bilo prilično smiješno. Mogli su gladovati, ali je Del morao da ima novu kravatu. Rodni, za razliku od njega, imao je uvijek istu odjeću, kao i deka. Del nije razumio da pretjeruje. Mislio je da izgleda elegantno. Nekad zaista jeste, ali je uglavnom izgledao užasno”, priča glumac.
( Marija Vasić )