Hamer protiv hamera

Indijanci su slali dimne signale, a mi danas prednjačimo na spisku onih koji imaju više telefona nego stanovnika. Iako postoje mogućnosti za munjevito prenošenje informacija, jedan „gospodin“ je vozio automobil ulicama Podgorice velikom brzinom, kao da je prenosio važne infomacije sa kraja na kraj grada. Jedino čim bih mogao opravdati jurišanje Hamera kroz Podgoricu jeste da je vozaču tog čudovišta neko poslao signal, da je upaljen reflektor na Starom Aerodromu i da je u tom Hameru bio Betmen koji je na nebu iznad Podgorice pročitao poziv da spasi grad. Ali, nije Podgorica Gotham City.

Nema opravdanja zašto je jurišnik iz Hamera pritiskao gas do te mjere i vrcao volanom toliko da umalo ne zgazi narod na ulicama. Možda je bukvalno shvatio značenje riječi Hammer (čekić). Njegova namjera je izgleda bila da u noći protesta zakuca u zid što više građana ili da im makar produži broj cipela za par brojeva tako što će točkom preći preko prstiju.

Burleska počinje onog trenutka kad postajemo svjesni da je Hamer na kom piše SAJ (specijalne antiterorističke jedinice) zapravo bio u vlasništvu narko-bosa. Meni je tad postalo jasno da se za volanom nalazila iskompleksirana osoba, pa čak i kukavica.

Pripadnici SAJ su krupni ljudi, valjda je to jedan od prvih uslova po kom ih biraju. Dakle, imajući u vidu obuku i trening koji ti ljudi prolaze, u kombinaciji sa automobilom koji liči na oklopno vozilo, čovjek za volanom dobije polet. U njemu proradi kompleks da nije samo fizički jak, već da i pored fizičke snage, posjeduje i konjsku snagu svog automobila kojim upravlja, da može pokretom ruku da razbije okupljene demonstrante, da ih raščisti, odnosno počisti ako treba.

Naravno, iza maski, tamnih stakala i znački kriju se kukavice, ništa drugo.

Mora da imponuje jednom čovjeku koji je vjerovatno do funkcije „upravljača Hamerom“ stigao ističući se svojom slijepom poslušnošću i poštovanjem autoriteta kad odjednom postaje svjestan da može voziti ulicom kako želi, da može da se penje na ivičnjake i trotoare, da se okreće polukružno gdje hoće, da jurca ka Starom aerodromu i ćera ljude što dalje od centra grada. Grad je njegov? Ne, Podgorica nije njegov grad i nikad neće biti.

Nije Podgorica njihov grad, iako se može dokazati da država jeste i privatna i policijska. Taj Hamer bio je samo još jedan dokaz koliko su slobodne naše ulice da se njima kreću građani, i kako specijalci izigravaju bosove dok jurišaju gradom u automobilima narko-bosova. I nema tu neke velike razlike, isti je to mozak, samo drugačije usmjeren. Jedan i jedan građanin su za njih samo dva pendreka. To je njihov rezultat.

( Đuro Radosavović )