"Spremanje kačamaka uopšte nije lako"

Ime Vukašina Poleksića ostaće zauvijek zapisano u srcima ljubitelja fudbala i sporta u Crnoj Gori uopšte, za Nikšićanina se može reći da je jedan od najznačajnijih golmana u dosadašnjoj istoriji naše reprezentacije. Ako ima onih koje tokom svoje karijere, koju je zvanično okončao u septembru zbog povrede, nije kupio svojim odbranama, onda će ih sigurno kupiti svojom humanošću. Desetogodišnji reprezentativac, koji je imao 38 nastupa u nacionalnom dresu, rukavice je okačio o klin i prihvatio se nekih drugih poslova u okviru emisije “Dnevnica”.

U razgovoru za “Play” povodom njegovog angažmana crnogorski sportista kazao je da je to bilo vrlo zanimljivo iskustvo za njega. “Gledao sam i ranije emisiju, recimo kad je gostovao ovaj glumac što igra u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’ - Moamer Kasumović i baš mi se svidjela. Međutim, ne mogu reći da sam na osnovu toga imao neka očekivanja posebna, ni bolja ni lošija, ali zanimljivo mi je bilo. Bila je sjajna ekipa sa kojom sam radio, dobri ljudi su bili svuda gdje smo išli, tako da je sve prošlo glatko, što se kaže, mislim da smo pružili maksimum”, izjavio je Poleksić.

JWPlayer video mesto

Koje je sve poslove nekadašnji reprezentativni golman obavljao kako bi prikupio novac za humanitarne svrhe možete vidjeti večeras od 20 časova na kanalu Televizije Vijesti, a sigurno će ih iznenaditi koji zadatak je Poleksić izdvojio kao najzahtjevniji. “Pravo da vam kažem, pravljenje kačamaka mi je bio najteži posao. Uopšte nije lako, kaže ona gospođa da je potrebno 20-25 minuta non stop da prštiš ono tamo dok se kuva, šerpa je baš ogromna, a moraš da paziš da ne ispadne nešto iz nje. Mada ovako na prvi pogled neupućeni vjerovatno ne bi tako nešto pretpostavili, taj posao nije nimalo lak u fizičkom smislu. Nego je onda, ako ništa drugo, veće zadovoljstvo kada se tako težak posao konačno privede kraju. Doduše, ja zaista nisam ni bio angažovan puno vrijeme oko toga, možda sam pet, šest minuta udarao tamo, onda je ova gospođa čiji je to posao preuzela to i završila”, kroz smijeh se prisjetio on.

Na pitanje da li će to što je naučio tokom gostovanja u “Dnevnici” moći da primjeni u svakodnevnom životu i možda se nekad i kući baci na spremanje kačamaka, golman koji je sportsku karijeru nastavio u trenerskim vodama odgovorio je da teško može da zamisli sebe u toj situaciji. “Ali recimo konobar bih mogao da budem dobar. Sto odsto sam uvjeren da bih bio baš odličan konobar. Od svih poslova koje sam radio tokom emisije, mislim da je to posao u kojem bih se najbolje snašao, da se već ne bavim fudbalom”, istakao je on i pohvalio se da se dobro snalazio u ulozi konobara čak i tokom gužve. Golmanska koordinacija mu je očigledno pomogla. U lijepom sjećanju ostaće mu i susret sa ljudima zbog kojih je i radio navedene poslove, porodicom koju je pomogao. “U pitanju su zaista fini, prijatni ljudi, veseli i vedri, čovjek im nikad ne bi rekao da imaju nekih nedostataka ili zdravstvenih problema. Baš su me prijatno iznenadili i dočekali prelijepo i za njih imam samo riječi hvale”, ispričao je Poleksić.

On smatra da su humanitarne akcije poput “Dnevnice” veoma značajne za ljude koji su u nevolji, jer im je svaka pomoć dobrodošla, a Nikšićanin je uvijek spreman da priskoči u pomoć ako je potrebno. “Kad smo završili rekao sam voditeljki Bilji i ekipi sa kojom sam radio emisiju da smo mogli što se mene tiče slobodno još da nastavimo i da radim i treću smjenu. Zato i želim da istaknem da kad god bude bilo potrebno, kad god se organizuje ovakva neka akcija, sigurno da ću se prvi odazvati jer ne bi trebalo nikome da je muka da ovo uradi. Pogotovo kad se uzme u obzir da se radi o jednom cijelom danu, a skupi se novca. Da me opet pozovu za par dana, ponovo bih se odazvao i radio sve isto, čak i teže poslove, samo da se pomogne toj djevojci ili kome god već da je potrebna pomoć, da sve to bude kako treba”, poručio je on.

Nekadašnji igrač Sutjeske kazao je da je zadovoljan konačnim rezultatom, ali i izrazio nadu da će se još ljudi ili firmi javiti da finansijski pomogne one kojima je to potrebno. “Mi ćemo sa ovom našom akcijom sigurno prikupiti pare za liječenje, čak ćemo imati i preko nešto ako se jave neki i poslije emisije koji su željni da pomognu, da ona može da lagodno da nastavi život kasnije i da nema nekih prepreka. Non stop bi trebalo da bude ovakvih akcija i da se ljudi uključe više, pogotovo ljudi koji imaju novca. Znam sigurno da mnogi od njih pomažu, ali je potrebno izlaziti u susret što se više može i stvarno je greota da neko ko je u mogućnosti na bilo kakav način da pomogne, da okrene glavu. Mislim da bi trebalo da svi polazimo od sebe - ne daj bože da si ti taj, kako bi se osjećao? To je moja poruka, to neka se svi zapitaju”, istakao je sportista. Od svojih kolega najviše bi, kaže, volio da u “Dnevnici” vidi legendu crnogorskog fudbala i njegovog nekadašnjeg saigrača iz reprezentacije Mirka Vučinića. Ali ne zato što misli da bi se crnogorski napadač dobro snašao, naprotiv. “On ako bude pristao da učestvuje u emisiji, smislićemo mu neke najteže poslove do sada da mu uvalimo”, uz smijeh je dodao Poleksić.

Nekadašnji igrač Lećea i Debrecina je nakon što je okačio rukavice o klin odlučio da se posveti trenerskom poslu, pa u Podgorici pokrenuo školu golmana, a nada se i inostranom angažmanu, najprije u Mađarskoj gdje je proveo dobar dio svojih igračkih dana. “Krajem ove ili početkom naredne godine trebalo bi da dobijem ovu licencu neophodnu za rad kao trener golmana u klubovima i onda ću da idem nazad u Mađarsku, gdje sam prethodno igrao, imam već nekih poziva tako da ću tamo vjerovatno nastaviti trenersku karijeru”, otkrio je on.

Kad je u pitanju fudbalska reprezentacija Crne Gore, koja je nedavno završila takmičenje u prvoj sezoni Lige nacija, Poleksić je naravno svim srcem navijao za svoje drugove i kazao da im se ništa ne može zamjeriti s obzirom na uslove u kojima su igrali. “Od početka kvalifikacija non stop su nas pratili pehovi, otkazivanja, pogotovo u posljednjim trenucima uoči utakmice, kad se ne može brzo naći ni adekvatna zamjena, pripremiti se... Tako da što god bilo, ovi momci su dali svoj maksimum i ne može im niko ništa reći na konto toga, obraz nam je čist”, ocijenio je on.

( Stefan Strugar )