Protesti - dani poslije

Višenedjeljni protesti DF-a koji su bili sve samo ne građanski, socijalni, i dobro osmišljeni ugušeni su brutalnom intervencijom policije u momentu kada su se gasili i kada organizator nije znao kako da izađe iz njih. Takva intervencija policije sa ogromnim brojem policajaca protiv šačice demonstranata u ranim jutarnjim satima izazvala je ogorčenje i eksploziju gnjeva građana koji su godinama potiskivali svoj bunt. Isto veče, pogotovu sjutradan, protesti DF su prerasli u opštegrađanski otpor protiv sveopšteg, nepodnošljivog stanja u Crnoj Gori. Već tada sam napisao da protesti DF-a prevazliaze kapacitete njihovih lidera, vapio da se ostala opozicija uključi u njih.

Za prvo sam bio u pravu, za drugo ne.

Naime, novi protest koji je zakazao DF za 24-ti oktobar okupio je kritičnu masu od preko 10.000 građana. Naglašavam ovo „građana“. Bio sam tamo i tvrdim da su preko 80% ljudi okupljenih na protestu bili pristojni građani u pravom smislu te riječi, kojima je malo stalo do DF-a, pogotovu njihovih lidera ili „lidera“, već su bili tu da iskažu svoj protest protiv svega što nam se dešava: za promjenu stanja, i najzad stvaranje uslova za prve poštene i fer izbore.

Mislim da su i organizatori bili zbunjeni tolikom brojem protestanata. Očigledno bez dobro osmišljenog plana poveli su masu pred Skupštinom i tu se poslije 22h desio haos kojeg je najbolje opisao Lekić: „Podgorica je izgledala kao Bejrut“.

Dio demonstranata ili „demonstranata“ je napao policiju koja je odgovorila svim raspoloživim sredstvima. Napad se desio za mene očekivano, neočekivani su mi bili govori Andrije Mandića i Slavena Radunovića koji su prethodili napadu. Onakvi govori kao znak za izbijanje nemira tj. napad na policiju manjeg dijela demonstranata (?) mogli su da urade: ili potpuno politički nepismene i neodgovorne osobe ili režimski ljudi, kakvih, tvrdi se, DPS ima u vrhu svih opozicionih partija. Želim da vjerujem i vjerujem da je u pitanju ovo prvo.

Poslije toga je uslijedila takva intervencija policije kakvu sam gledao jedino u filmovima, prije svega onim antologijskim Koste Gavrasa. Policija je ispalila enormne količine suzavca, ćerala sve demonstrante a ne izgrednike širom grada, prebijala ih, gazila, bukvalno lomila sa još i još suzavca u svakom dijelu Podgorice. Bio je to, vidjelo se, unaprijed pripremljen i planiran masakr: „da im više nikad na um ne padne“.

Sve je praćeno takvom propagandom režimskih medija, posebno tzv. Javnog servisa, da sam ponovo preživjeo, vidio, podsjetio se kako je izgledao „rat za mir“, njegova medijska priprema i tok.

Scenario nemira i intervencije policije je bio identičan onom poslije „izbora“ za predsjednika Crne Gore kada su se posvađala dva dotadašanja nerazdvojna ratna druga. I onda su, kao i sada, bande ubačenih kriminalaca od kojih je jedan dio bio infiltriran među demonstrantima a drugi dio čekao u pripravnosti na Skalinama i u hotelu Podgorica su izazvali nemire. S tim, da je ovog puta upotreba sile od strane policije bila još veća.

Matrica: prvo kreću provokatori, a dio od onih 20% demonstranata koje ne nazivam građanima to prihvata ne shvaćajući da u stvari radi protiv seba a u korist onih protiv kojih kao protestvuju. I tada kao i sada zapadni zvaničnici su osudili „divljanje“, iako su bolje upućeni i imaju bolje i preciznije informacije od mene, što i kako se stvarno sve dešavalo. Istina, ovog puta je ta osuda bila nešto blaža jer su pozvali „sve strane“ da se vrate dijalogu u institucijama. Institucijama koje su u Crnoj Gori mrtvo slovo na papiru i koje odavno faktički ne postoje.

Međutim, repriza događaja iz 1997. godine se pretvorila u farsu – kao što to obično i biva.

Ove 2015, za razliku od 1997. godine svako ima kameru: telefonsku ili pravu. Za ovih par dana je na vidjelu izašlo skoro sve: od snimaka policijske brutalnosti, do snimaka u kojima se vide ubačene grupe civila kako rade u kordinaciji sa policijom. Uz to, zahvaljujućim društvenim mržama i drugim savremenim sredstvima komunikacije, razmjenjuju se informacije ko je sve i odakle bio angažovan da izazove nerede na protestu, a počele su da cure informacije i od samih policijskih službenika.

Zbog potpuno nerazumnog postupanja i prije svega govora lidera DF-a prije izbijanja nereda, ovaj savez je, mislim, uništen. Ali je, sada vidim, dobro, što ostala opozicija nije bila tu jer bi i oni bili urnisani zajedno sa DF-om. Važno je da, kao što je juče najavljeno, oni sada krenu u zajedničku, odlučnu, i dobro osmišljenu akciju.

Bunt kod malih, neformalnih, ali veoma upornih i hrabrih grupa građana je sve veći i njega režim najteže kontroliše.

Režim se zbog svoje prirode neće povući bez krvi (plašim se), ali će sve teže kontrolisati situaciju, a snimaka koji će demaskirati što i kako se dešavalo na protestu biće još, u to sam ubijeđen.

(PcNen)

( Omer Šarkić )