Ukrajina

Nastanak jednog naroda prožet je njegovom istorijom, kulturom, stvaranjem identiteta u težnji da očuva svoj jezik, crkvu, etničku pripadnost. Na zamršenoj mapi Evrope to nije nikada bilo lako,i takve su borbe težak proces u nastajanju svake države.

Ukrajina je okružena Bjelorusijom, Rusijom, Poljskom, Mađarskom, Moldavijom, Slovačkom, Rumunijom, izlazi na Crno i Azovsko more, ispresijecana je mnogim rijekama i prava je žitnica Evrope. Naziv Ukrajina je slovenskog porijekla i znači krajinu, moju zemlju, vlastitu zemlju. Prvi put se u pisanim tragovima spominje u XI vijeku u Kijevskom ljetopisu. Kijev je središte kulturnog, istorijskog, vjerskog identiteta Ukrajine. Vječita težnja Rusije, ali i drugih država, bila je da se Ukrajina asimiluje na svim poljima a Ukrajinci potčine uzurpatorima. Naravno, Ukrajinci to nijesu dozvoljavali i vodili su teške bitke da očuvaju svoju nezavisnost i identitet.

Ukrajina je od 1500. do 1764. bila pod vođstvom autonomih hetmana-kozaka koji su u mnogobrojnim borbama i pohodima uspjeli da sačuvaju ukrajinsku nezavisnost, ali i da kroz pravac u kulturi tzv. kozački barok doprinesu stvaranju ukrajinskog identiteta. Kozaci su vojno-politička skupina vojnika i predvodnika koji su čuvali i branili granice Ukrajine i njenu autonomnost. Prvi značajni hetman bio je Bogdan Hmeljnicki 1595-1657. Predvodio je pobunu protiv poljsko-litvanske unije da bi za Ukrajinu stvorio nezavisni status. Vodio je borbe protiv Tatara, imao dogovoren savez sa Rusijom, ali i težnje da sačuva Ukrajinu. Ukrajinska istorija smatra ga ocem nacije. Stupio je u saveznistvo sa Šveđanima želeći da se odupre pretenzijama Carske Rusije na Ukrajinu.

Rujna je istorijski period razvoja Ukrajine od 1658-1686, takođe pod vođstvom hetmana. Kraljevina Poljska i Carska Rusija žele u tom periodu da umanje politički i vojni značaj ukrajinskih hetmana što dovodi do velikog sukoba i Konotopske bitke u Šumskoj oblasti u sjeveroistočnoj Ukrajini 26. juna 1669. u kojoj su ukrajinski kozaci izvojevali jaku pobjedu protiv ruskih i poljskih vojnih formacija. Ukrajinske kozačke formacije su svakim danom postajale sve bronjije jer je svijest naroda bila izuzetno jaka da se izbore sa svim nedaćama. Ivan Vihovski je kao hetmanski zapovjednik u ovoj bici pokazao svoju hrabrost i slavljen i dan danas kao nacionalni heroj. Svi naredni hetmani, od Ivana Mazepe (1639-1709) do posljednjeg Kirila Razumovskog, vodili su teške političke i ratne borbe da sačuvaju Ukrajinu od asimilacije Rusije i njenog uticaja, a to nije bilo nimalo lako. U XVIII v. pod uticajem čuvenog Tarasa Grigoroviča Ševčenka (1814-1861), koji je jedan od zaslužnih za stvaranje ukrajinske književnosti i kulturnog preporoda i koji u svojim pjesmama opisuje težak život ukrajinskog seljaka i bitno utiče na buđenje nacionalne svijesti. Zbog svog djelovanja hapšen je i prognan od Carske Rusije koja je željela da umanji negov uticaj.

U XX vijeku počinje preporod ukrajinske kulture, jezika, poljoprivrede, ali takvo stanje u SSSR-u neće dugo potrajati. Pod čvrstom Staljinovom diktaturom, a po programima vlade, od Ukrajine je traženo da izdvaja 44 procenta žita za sovjetsku Rusiju. Vlast je postavila tako stroge uslove da se bukvalno mora sve oduzeti od seljaka, što je dovelo do strašnog pomora od gladi u Ukrajini. To razdoblje poznato kao Holodomor (1932-1934) odnijelo je živote - i tu se istoričari ne slažu - od 1 do više od 5 miliona stanovnika. To je bio veliki genocid prema ukrajinskom narodu. Ideja je bila da se Ukrajina uništi i da se potre njen identitet.

Period II svjetskog rata bio je vrlo težak za Ukrajinu - na samom početku rata ukrajinski nacionalisti su sarađivali sa nacističkom Njemačkom nadajući se pomoći u obnavljanju državnosti, kao što je to bio slučaj sa Hrvatskom i Slovačkom, koje su bile zasebne republike pod kontrolom Trećeg Rajha. Nakon što su nacisti zavladali Ukrajinom preuzeli su sovjetski tip eksploatacije svega što bi im moglo koristiti. Iluzije Ukrajinaca su se brzo raspršile pa nastaje UPA, ukrajinska pobunjenička armija, koja se bori protiv njemačkih trupa ali i protiv SSSR-a. U znak odmazde Njemci ubijaju, pale, pljačkaju, šalju u radne logore Ukrajince, Jevreje i druge. Jedan dio Ukrajinaca u Crvenoj armiji je zauzimao visoke položaje i borio se protiv Njemaca. Ukupan broj žrtava u Ukrajini broji više od 7 miliona, u borbama je poginulo 2,7 miliona Ukrajinaca. Zemlja je vidjela neke od najvećih bitaka tog vremena - opsadu Kijeva (koji nosi naziv grad-heroj), žestoku odbranu Odese do pobjedničkog juriša preko Dnjepra.

Nakon II svjetskog rata Ukrajina je u sastavu SSSR-a i poput feniksa se izdiže iz pepela i krvi i postaje glavna industrijska snaga tog vremena. Iz Ukrajine su potekli brojni naučnici, doktori, tvorci prvih kosmičkih programa i kosmički inženjeri. Ukrajinci su tvorci pumpe za srce i vakcina protiv kuge i kolere. U sovjetskoj Rusiji kosmičke programe i prve balističke rakete su stvorili ukrajinski inženjeri. Želja za slobodom želja za povratkom svoje samostalnosti ogleda se i u tome što su mnogobrojni ukrajinski književnici bili proganjani, internirani i završili živote u ruskim kazamatima smrti ili u egzilu. U borbi protiv režima stradalo je mnogo intelektualaca.

Ukrajina je proglasila svoju samostalnost 24.08.1991. čime je ispravljena viševjekovna nepravda.Ukrajinci su postali ono što su uvijek i bili - nezavisan i slobodan narod sa svojom istorijom i tradicijom, kulturom, jezikom i crkvom.

Kada bismo tražili paralele sa Crnom Gorom, bilo bi ih zaista puno - slična ili ista kulturna, istorijska, identitetska pitanja, ista stradanja, bol i patnja, stvaranje i priznavanje crkve i jezika. Crnogorci su jako stradali u stvaranju velike Jugoslavije i danas smo, slično kao i Ukrajina, jako podijeljeni između bijelih i zelenih, četnika i partizana, između izdajnika i pobjednika. Ta bolna pitanja i sličnosti ukazuju na to šta možemo uraditi da budemo bolji jedinstvenji i iskreni prema državi CG u kojoj smo stvorili sve što sada imamo. CG treba da podrži Ukrajinu sada kada joj je najteže jer je dovoljno samo da se sjetimo naše istorije. Nijedna imperijalistička težnja prema nekom narodu prema njegovom identitetu, istoriji, jeziku, crkvi ne može poslati dobru sliku na vječito turbulentim putevima nove Evrope u igrama koje mogu da izazovu teške sukobe i stradanja...

Autor je portparol SD Cetinje i magistrand na Saobraćajnom fakultetu u Nišu

( Božidar Proročić )