Pink intelektualci

Prvo pitanje koje sam dobio nakon što sam potpisao pismo u kom se kritikuje sila koju je policija sprovela jeste: "Kako si mogao da se svrstaš sa Četnicima?" Slovo č je veliko u ovom slučaju jer je pokret novoformiran u glavama Milovih ružičastih intelektualaca,a onda su svoju ideju prosuli na portale i državnu televiziju plašeći narod. Možda sam četnik zbog toga što je moje ime na listi pored imena Admir, Dritan, ili pored aktiviste LGBT pokreta. Draže mi je da sam među tim ljudima nego među crnogorskim (Milovim) nacionalistima kojima je Crna Gora u džepu, a ne u srcu. Upravo oni,ti ružičasti intelektualci i akademici su ćutali kad se prodao kombinat za šaku rubalja, a sad kukaju da Moskva ima dugačku ruku i seže do Podgorice. Ćutali su kad su bebe umirale od sepse, kad je Premijer igrao sa Amfilohijem u istom ritmu, kad je vrijeđao poslanika nazivajući ga bitangom. Javili su se kad su im sinekure u krizi, pravdajući se da brinu za državu.

Njihovo glavno provokatorsko pitanje je "da li bi zapalio kuću zbog toga što ti se ne sviđa namještaj". FiloSofski, dps je namještaj, a država je kuća. Pih. Baš pih.

Ipak je 2015. godina i ne mogu nam uvaliti paranoju, ne padaju građani na foru da je Koštunica živ, a istina je da je država u krizi, ali ne toliko zbog spoljnog faktora, koliko zbog toga što su državni pisci i filoSofi, sinekurci (naziv ozvaničio M. B.), žmurili uživajući u benefitima i državnim stipendijama i nagradama.

Prezirem DF isto koliko i DPS, isti su mi Mandić i Peđa Sek(s)ulić, ali građani su se pokrenuli, Facebook i Twitter vlast ne može kontrolisati. Namještaj se može presvući za male pare ili kupiti novi jeftino u Ikei.

Paranoja koju nam pink intelektualci plasiraju je ista kao za vrijeme Sloba, ista je matrica, postali su identični onima protiv kojih su se borili, iako ta borba danas izgleda kao lajanje u prazno, opet, da bi se ugrabile sinekure od države u nastajanju.

Ako je Crna Gora u nestajanju, za to su direktno krivi ljudi iz vlasti i njihovi intelektualci koje drže na povocu. Ako treba da preživi, ili vaskrsne, to će se desiti i bez njihovih kvazi-patriotskih ispada. Oni smatraju da više vide oni stariji iz kožnih Milovih fotelja nego mladi građani rasuti po svijetu, koji bez interesa vole svoju državu.

Protesti su već postali građanski, ideja DF sa početka nije preuzeta, ona je prevaziđena i građani vode glavnu riječ.

Pitanje je da li će se konsolodovati, a vjerovatno da hoće, čim su se Milovi intelektualci zaduženi za lavež tako brzo oglasili. Frka je.

( Đuro Radosavović )