Pametnije im da igraju ili uživo gledaju fudbal, nego „nedjeljom da bulje u TV"

„Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje“ - podučava Biblija.

E, a šta raditi sedmog dana, u periodu godine kada se ljetnja vreva priguši, a okovi jeseni otežaju korake i uspore bilo? - vjerovatno su se zapitali krajem šesdesetih godina prošlog vijeka mještani ribarskih i turističkih Krtola, koje obuhvataju sedam živopisnih tivatskih sela na Luštici, uključujući i najveće Radoviće.

Tu, „na pjenu od mora“, u kraju od boga darovanom zagrljajem raspjevanog mora i divljeg krša, osnovali su 1968. godine fudbalski klub - tek da se imaju čime zanimati nedjeljom.

Krstiše ga - Sloga. Otkud to?

"Što su govorili stari: niti bratstva u Grbalj, niti sloge u Krtole", uz osmijeh objašnjava nekadašnji igrač, pa sekretar kluba, vitalni sedamdesetdvogodišnjak Neđeljko Starčević, koji je vezan za klub još od 1971. godine.

Nekad...

Sloge je, međutim, bilo u Krtolama, naročito kada su njeni žitelji ustupali djelove svojih imanja da bi se napravio stadion... Ispravka: igralište na livadi u Rakama, posno, ali funkcionalno, pola kilometra udaljeno od centra Radovića, tu na koji korak od Crkve Svetog Spasa, saborne za Krtoljane.

Stariji pamte da su se golovi slavili uz odjek zvona ili detonacije dinamita – preticalo ga je od ribolovnih aktivnosti.

Od te prve sezone, kada je sa još tri kotorska kluba (počivšima Jugooceanijom, Muom i Postirama) utvrdila FS Južne regije, pa do danas, podsavezni rang bio je i ostao Slogina takmičarska mjera i sudbina. Što zbog manjka novca, šire igračke osnove i kvaliteta, što zbog pitomog primorskog mentaliteta.

"To je odlična liga bila, baš kao i sad: doma se ruča, večera se doma", praktičan je donde Neđo.

"Nisu ni naše ambicije bile da idemo negdje dalje, već tu po Boki da se takmičimo".

„Od Ulcinja, pa do nakraj Boke“, Krtoljani su trčali za loptom pokretani željom za igrom i okupljanjem, a ne vođeni papirnim, opipljivim motivima.

"Ma kakve stipendije, kakve dnevnice. Dosta puta nismo imali ni sudije i delegate da platimo".

I sad

„Od tada do naših dana u ovom klubu“ - citiramo tekst objavljen u listu „Boka“ 1. jula 1980. godine - „mladići vrijedno vježbaju i učestvuju na takmičenjima, poštujući Kubertenovo pravilo 'Važno je učestvovati'.“

I tako, pola vijeka prođe za tren u ljubavi prema lopti i čupanju da Sloga opstane. Posljednjih desetak godina, breme borbe za opstanak palo je na pleća Nikola Ivoševića, u klubu prisutnog na razne načine još od sredine sedamdesetih. On je sve i svja – ekonom, direktor, predsjednik... Spiritus movens, za koga su vezani rezultatski iskoraci posljednjih godina.

"U posljednje četiri godine smo tri puta bili pobjednici Kupa Crne Gore na nivou Južne regije", ponosan je na urađeno Ivošević.

"Dva puta smo bili učesnici šesnaestine finala Kupa, što je za nas veliki uspjeh. Prošle godine smo kao šampioni regije učestvovali u baražu za popunu Druge lige, ali nismo uspjeli da prođemo".

Pitanje je šta bi bilo sve i da je Sloga nadmašila Grafičar i Brskovo. Novca za takmičenje u Drugoj ligi teško da bi se našlo, ali... Želja je bila da se vidi obećana zemlja, pa makar i ne zakoračili na nju.

"Zašto ne bi prvaci tri regije direktno ušli u Drugu ligu?", pita čovjek sa klupe Miloš Vujačić, nekadašnji pouzdani igrač, zatim i trener Arsenala i Grblja, koji je već četvrtu godinu zadužen za pitanja struke u klubu.

"Zašto jedan tim mora ispasti, a „ubija“ se dvadeset i kusur kola? Da ne pominjem da nas je igranje u baražu koštalo dvije hiljade eura, što je za nas velika para".

Nesloga oko Sloge

Od kukanja, ipak, vajde nema. Glavu gore i gazi dalje. Blizak je to stav i životnom aktivizmu Ivoševića.

"Imamo podršku od Mjesne zajednice na čijem čelu je Ivo Starčević. Na nama je da napredujemo. Želimo da stvaramo bolje uslove, kako bi klinci koji dolaze vidjeli da postoji klub i da on funkcioniše".

A krtoljanskih klinaca, ruku na srce, i nema puno u sastavu. Većinu čine momci iz Budve, Kotora, Tivta... Zbog toga ovih dana u Krtolama Sloga izaziva – neslogu.

"Iskreno, 60 odsto mještana nas podržava, 40 odsto ne", otkriva Ivošević.

"Bolje da dolaze igrači sa strane - nadovezuje se Starčević - nego da pusto bude. To nam je jedino gdje imamo nedjeljom da pođemo, a da ne buljimo u televizor".

Samo da se pobijedi komšija

Budžet Sloge je 15 hiljada eura, „prava sitnica“, što bi rekao nezaboravni Sir Oliver iz stripa Alan Ford. Toliko čak i u našoj mršavoj Prvoj ligi godišnje primaju pojedini fudbaleri. Samo Ivošević, međutim, zna kako se dovija da se i ta suma obezbjedi.

"Sredstva nam daju opština Tivat i firma „Orascom“, koja je nešto kao naš sponzor. Ove godine, ipak, nije ispunio sve ono što smo se dogovarali, pa smo ostali uskraćeni... Od tih 15, za sada smo skupili šest hiljada. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Imamo i naš klupski bife, tek toliko da igrači imaju gdje da ponešto pojedu i popiju poslije utakmice".

Nedavno se u bifeu popilo i pokoje pivo u čast pobjede nad – teško je povjerovati - Mogrenom (3:0). Da, da, bankrotirani i zaboravljeni nekadašnji dvostruki crnogorski šampion u rangu je sa Slogom.

"Izgleda da se istorija ponavlja. Nekada je Mogren pod imenom Budva nastupao u Južnoj regiji. Nažalost, nije dobro što se desilo sa njim, ali mislim da će vremenom da ispliva i vrati na pozicije na kojima je nedavno bio".

A u istoj ligi igra i stariji brat, ljuti opštinski rival Arsenal. Krtoljani nam kažu da se na međusobne mečeve skupi i blizu hiljadu gledalaca. Da li je Slogi važnija pobjeda nad komšijama ili da osvoji prvo mjesto?

"Tu se ja razilazim sa mještanima: njima je bitnije da savladamo Arsenal. Volim i ja da pobjedimo komšije, ali mi je važnije da budemo prvi".

Zbog Sloge se i obaveze škartiraju

Možda će Sloga i ove sezone biti prva, ali joj na putu ka tome problem pravi to što su njeni igrači studenti, radnici, pomorci. Trener Vujačić ne može valjano da ih okupi.

"Danas se mora raditi, da bi neko preživio", pomirljivo će šef struke.

"Ne možemo da redovno treniramo. Inače, da smo fizički spremni, bez premca bi bili najjači u Južnoj regiji".

U Krtolama loptu gura i student treće godine Pomorskog fakulteta, bivši član Arsenala i Grblja, Tivćanin Nebojša Obradović (22).

"Neko vrijeme, prestao sam sa igranjem, jer sam našao posao i počeo da studiram. Onda su me pozvali iz Sloge i rekao sam što da ne. Volim fudbal i nisam ga mogao napustiti tek tako. Želio bih da napredujem. Trudiću se, pa ćemo vidjeti".

A kakvi su fudbaleri Obradović i njegovi saigrači? Za oči naviknute na blještavost Lige šampiona, odgajane na mečevima Primere, Bundes lige ili „kalća“, igra tima iz Krtola djeluje... Pa, recimo, prilično naivno – momci, pojedini opterećeni viškom kilograma, a manjkom kondicije, igraju koliko mogu, a ne kako bi htjeli. U trenucima kada promaše iz izgledne pozicije, zadihani ne stignu na loptu ili prime gol, čuje se povik navijača da „ko ima dvije noge igra za Slogu“.

No, ne budimo suviše grubi i zahtjevni. U prvenstvenom meču sa Hajdukom iz Bara (u prvom dijelu, u kome „dva puta nisi pasali centar“, gubili su 1:0, da bi do kraja preokrenuli na 4:2), mimo želje koja je neosporna, vidjelo se i dosta toga fudbalskog. Povremeno nisu izostale ni atrakcije, a tu su i dva gola „za špice TV emisija“, kojima bi se Krtoljani isprsili i pred prvoligašima...

"Sad se odličan fudbal igra u odnosu na to kako smo mi nekad igrali", reći će Starčević.

"Mi smo nekada nabijali loptu u Mrče, pa čekali dok ne dođe".

A naziru li se tu nadomah Plavih horizonata svijetli horizonti za Slogu? Njen dobri duh Nikica Ivošević vjeruje da je odgovor potvrdan. Prije nego što se povuče, a taj dan će jednom doći, od zlatne ribice (upecane “na udicu”) tražio bi ispunjenje tri želje.

"Da se dovrši uređenje stadiona, da formiramo mlađu kategoriju, kako bismo stvorili bazu, i da se vremenom nađe neko ko bi bio spreman da me zamjeni. Ima nas nekoliko koji smo tu u klubu, ali znate kako je, svako ima svoj posao, obaveze... Imam ih i ja, ali ih dosta puta škartiram zbog Sloge".

Krtoli: 2800 stambenih jedinica, 1500 stanovnika, deset crkava, sedam sela, tri ostrva (Gospa od Milosti, Školj i Ostrvo cvijeća), i – jedan fudbalski klub.

Pijani rođak nije znao ni đe je, a kamoli da je igrao

Bilo jednom u Slogi.

"Igrali smo sa tadašnjom Tarom sa Cetinja u gostima", vraća Ivošević film star više od dvije decenije.

"Teška utakmica. Domaćinu su bili potrebni bodovi, svirana su dva penala..."

Šta je tu neobično?

"Poveli smo sa nama na Cetinje mog rođaka, koji je bio potpuno pijan, da igra. Praktično iz kreveta smo ga digli. Kada se završio meč, samo je pitao: „Đe sam to?“ Nije ni znao da je igrao, niti nam je povjerovao..."

Možda se sada uvjeri.

Da se ne zaborave

"Bilo je igrača koji su odskakali i koji su bez problema mogli da nastupaju u višem rangu. Pokojni Milorad Vujadinović, kasnije osnivač FK Bijela, ovdje kod nas je počeo", navodi Starčević.

"Imali smo braću Barbiće, braću Rautoviće... Pokojnog Jovana Mihovića, koji je, kada se igrala prijateljska utakmica sa Budućnošću u Tivtu, dosta protivničkih igrača stavio u mali džep".

Za Slogu je igrao i jedan sadašnji član „sokola“ - reprezentativac Branislav Janković kao fudbaler Grblja sezonu je proveo u Krtolama na pozajmici...

( Branko Krivokapić )