Da li je Crna Gora za vrijeme NATO bombardovanja odlučivala o svojoj sudbini

Svjedoci smo da se približava trenutak kada će Crna Gora dobiti pozivnicu i ubrzo nakon toga i zvanično postati članica NATO-a. Sve liči na putovanje na kojem smo prolazili različite stanice, krećući se nekada brže, a nekada sporije. Kako se primiče trenutak dolaska na stanicu, usuđujem se reći ne istorijske već civilizacijske vrijednosti sve više subjekata na medijskoj sceni države iznosi različite argumente za i protiv.

Ništa neobično, jer crnogorsko društvo je društvo čiji su gotovo svi bitni elementi podvojeni. Analizirajući istraživanje javnog mnjenja koje je uradio CEDEM u julu 2015. godine interesantno je napraviti analizu nekih argumenata NE NATO.

Protivnici ideje NATO integracije kao svoj najjači argument navode da je NATO savez bombardovao SRJ.

U okviru medijske kampanje sprovode stravičnu eksploataciju primjera žrtva tog bombardovanja. Treba da se zapitamo da li je u tom periodu država Crna Gora odlučivala sama o svojoj državnoj, političkoj i bezbjednosnoj sudbini? Da je tada Crna Gora bila "gazda u svom dvorištu" i članica NATO-a djelovi tog sukoba ne bi pogodili njen prostor.

Pomenuta konstatacija nije stvar logičke gimnastike nego realnog odnosna snaga u svijetu. Nikada više ne smijemo dozvoliti da budemo u notesima i agendama čiji je naziv problem. Razgovarati i pomoći u riješavanju problema, a ne biti dio istog dovoljno je jak argument za DA NATO. Svojstvena karakteristika crnogorskog društva je izuzetno poznavanje međunarodne političke scene i geostrateških pozicija država. Stoga kao drugi argument navode pogoršanje u razvoju odnosa sa Rusijom u kontekstu turizma i stranih investicija. Demistifikujmo i ovu dilemu. Crnogorsko turističko tržište i tržište kapitala biće privlačno svakom investitoru ako je stanje bezbjednosti na visokom nivou.

I na kraju treba biti pošten prema kapitalu, ali i prema sebi i pitati se kada je kapital bio rob emocijama? Teško je zamisliti situaciju u kojoj bi neki od ruskih turoperatora ili biznismena odlučio da zaobiđe crnogorsko tržište jer je Crna Gora članica NATO-a. Pogledajmo na kratko kakav bi uticaj crnogorsko članstvo u NATO imalo na odnose sa Srbijom, kroz prizmu aktivnosti našeg susjeda sa NATO savezom.

Republika Srbija je 2006. godine dobila zvaničan poziv NATO-a u Partnerstvo za mir, samim tim njene snage moraju biti interoperabilne, a to podrazumijeva saradnju sa NATO-om u vojnom i diplomatskom smislu. Vojni kadar se šalje na usavršavanje i školovanje u vojno-edukativne centre NATO-a kroz program "Nauka za mir i bezbjednost". Potpisnica je SOFA i IPAP sporazuma o slobodnom prolasku NATO trupa i korišćenju vojne infrastrukture Srbije. Individualni akcioni plan partnesrtva Republike Srbije i Organizacije sjeverno-atlantskog ugovora (NATO) iz 2014. godine kao zvanični dokument Ministarstva odbrane Srbije i pored pomenutog predneviđa nastavak i unaprijeđenje političkog dijaloga sa NATO-om i unaprijeđenje praktične saradnje. Iz navedenog je jasno da Srbija korača ka bližoj saradnji sa NATO-om iz godine u godinu.

Nema sumnje da ćemo prije ili kasnije biti partneri u istom savezu. Koliko košta NATO članska - putna karta i kolika je srazmjera benefita i cijene koštanja?

Ovo je pitanje koje bi svi mi prvo trebalo da postavimo. Crna Gora sa postojećim vojno-odbrambenim mehanizmom nije država koja može sama odgovoriti na bezbjednosne prijetnje. Sajber terorizam je samo jedan primjer u moru sličnih potreba umrežavanja u veće bezbjednosne sisteme. Naravno uvijek se može zauzeti koncept neutralnosti. Ko će garantovati neutralnost, koja će moćna država svijeta imati takav interes? Da li Crna Gora može dozvoliti sebi taj luksuz da na ovom području bude neutralna? Ima li dovoljno sredstava da samostalno formira kompletan sistem odbrane na moru, kopnu i u vazduhu? Realnost je odgovor na sva ova pitanja. Ona je surova i traži racionalne odgovore. Kolektivni sistem odbrane je jedini sistem koji garantuje bezbjednost i jedini mogući model za našu državu.

Crna Gora je putnik koji ima svoju kartu na putu ka zajednici demokratskih i ekonomski najrazvijenijih zemalja. Ovom našem putovanju uskoro će doći kraj jer ćemo postati članica NATO-a. Ovaj kraj je početak putovanja u bezbjednu i stabilnu budućnost.

Autor je magistar prava

natomontenegro.me

( Nikola Banićević )