Bomba i prase

Prase me ne brine. Slabo jedem pečenje, izbjegavam čak i jagnjetinu. Evropejac se ipak ne postaje ako zamijeniš svinjetinu pastom sa gamborima, već tako što pročitaš sve od Pjesme o Rolandu, preko Kamija, Joneska i Sartra, a onda čekaš novi roman Uelbeka, a navijaš za Savijana i Asanža, diviš se energiji Damira Nikšića i apludiraš Brankici Stanković nakon emIsije, iako te ne čuje "preko televizora". Evropejac nije političar iz DPS-a kojem viri iz džepa na odijelu skupocjena svilena maramica, iako se lažno svi kunu u Nato i EU.

Momci što obrću prase ispred skupštine su na istoj talasnoj dužini kao i političar koji misli da je car dok mu u ekskluzivnom italijanskom restoranu u sred Podgorice ispod stoljnjaka štiklom ljubavnica namješta jaja. Primitivizam samo mijenja oblik i mjesto radnje je drugačije, sve ostalo je isto.

I nije bitno odakle čovjeku bomba, nije bitno ni kako je unio u prostoriju, bitno je kako je čovjek dospio u stanje da se raznese i bitna je poruka. Trebalo je da čin odjekne više nego sama eksplozija, ali smo mi navikli na bombe, i draže nam je kad njima rukuju kriminalci nego kad to učini neko zbog dugova. To smo potisnuli.

Čovjek se lati bombe kad mu prekipi, kad izlaza nema. I to nije izolovan slučaj pojedinca, to je prava slika stanja u društvu. Moral nula, perspektiva nikakva, vlast taslači ljubavnice po kancelarijama, a mi dobijemo po neki snimak vlastodršca u boksericama, nesvjesni koliko tek ima nedokumentovanih bahanalija na naš račun.

Okreću nas na ražnju četvrt vijeka, grickaju i uživaju, a sami smo se namjesrtili, ošurili smo sami sebe kad smo ih glasali, a nabili smo se na ražanj onog trena kad smo povjerovali njihovoj opoziciji, da, baš njihovoj opozociji koja je takođe sačinjena isključivo od primitivaca i skorojevića.

Odijelo je problem, jer čini budalu političarom. Isto je i sa Crnom Gorom, obukli su joj formu države, a zapravo je riječ o privatnoj firmi. Za logo su prihvatili državne simbole koje će "sjutra" lako promijeniti da bi sačuvali fotelje i ljubavnice. Mi treba da biramo između ražnja i bombe.

Građani sretno!

( Đuro Radosavović )