Tako nam hljeba

Međunarodni dan hrane ustanovila je Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) kako bi naša planeta bila “svijet bez gladnih” i od 1981. godine obilježava se svake godine 16. Oktobra. FAO je jedna od najvažnijih organizacija Ujedinjenih nacija, osnovana 1945. godine, a jedan od ključnih osnivača bila je i Jugoslavija. Hrana je oduvijek preduslov ljudskog opstanka, od nastanka civilizacije pa sve do današnjih dana.

To je i najveći napor kako bi se obezbijedilo dovoljno hrane. Sada je pitanje obezbeđenja hrane i pitanje ljudskih prava. Narasla svijest o međusobnoj povezanosti ljudi na svijetu, njihovoj bliskosti (preko 95% ljudi na svijetu imaju isti genom), kao i pitanje mira u svijetu, obezbjeđenje hrane stavlja u centar zbivanja. Ali pitanje obezbjeđenja hrane je i ključno pitanje svjetskog biznisa.

O tome sam iznio svoj stav u “Vijestima” 12. 02. pod sloganom “Dosta”. Po zvaničnoj statistici, jedna milijarda ljudi u svijetu gladuje, 800 miliona je neuhranjeno, ali - nijesu to samo te muke. Značajan dio u svijetu gladuje jer nije siguran da je hrana koju može da kupi zdravstveno bezbjedna. O tome sam pisao još 1989. u tekstu “Može li Crna Gora biti ozbiljna ekološka država” i naglasio da više nije dobra parola “sit gladnome ne vjeruje”, nego će doći i dan kad ni “gladni sitom (bogatom) neće vjerovati”. Industrijska poljoprivreda zasnovana samo na promisli da se stvori što više profita najveće je zlo koje civilizacija ima.

Apelujem na sve kolege agronome i veterinare da budemo svjesni svoje misije i svoje odgovornosti, ne smijemo kao što su apotekari promoteri farmaceutske industrije, biti promoteri hemijske industrije (pesticidi, herbicidi, aditivi, konzervanski, vještačke boje i drugo).

Crna Gora je članica Ujedinjenih nacija i obilježava svaki značajni datum ove organizacije. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja ove godine organizuje manifestaciju povodom ovog datuma u hotelu Ramada. Manifestacija je posvećena proizvodnji organske, odnosno zdrave hrane kao i programima planovima i investicijama koje planira Ministarstvo u narednom period. Što bi rekli - ipak se kreće. U posljednje vrijeme ti pomaci su sve vidniji, mada moraju biti brži i efikasniji. Da parafraziram druga Tita - kadrovi su osnov svakog napretka. Pitanje je kojim kadrovima raspolažemo u poljoprivrednoj proizvodnji i marketingu. Kadrovi, prema tome stručnjaci, ne se mogu uvoziti, kadrovi se stvaraju. To je dug i mukotrpan proces. Moramo se oslanjati na sopstvene snage.

Obaveza države, odnosno Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, jeste da stvori okvir “da se uspavani resursi, prije svega u ljudima, a onda prirodni resursi, zemljište, klima, ogromni potencijal tržišta, domaće tržište, izvoz, a posebno potencijali za turizam probudili”. Drugi zadatak je da se stvori pravna regulativa kako bi se proizvodila potpuno zdrastveno bezbjedna hrana. Ministarstvo poljoprivrede je efikasno reagovalo, kada se pojavio problem sa alfatoksinom, vinobranom i uvezenom GMO hranom. Ali, po onoj narodnoj, bolje spriječiti nego liječiti. Trebalo bi putem edukacije, boljom povezanošću poljoprivrednih proizvođača (zadruge, cooperative, klasteri) stvoriti osnovu kako bi Crna Gora bila primjer i drugima u proizvodnji kvalitetne hrane.

Naša istraživanja pokazuju da stranci izuzetno cijene našu hranu i da najviše to i nose iz Crne Gore. Polazeći od toga, uradili smo projekat pod nazivom “Hrana suvenir” i ovi proizvodi se izuzetno dobro prodaju u crnogorskim free shopovima. Na ovoj manifestaciji proizvođači zdrave i organske hrane će ugostiti djecu, učenike osnovnih škola iz Podgorice. Edukovaće ih da se hrane zdravo, kroz program “Tako nam hljeba”, gdje će djeca dobiti mogućnost da od tijesta prave hljebove i kiflice, konzumirati će sokove od ljekovitog bilja i šumskog voća. Veoma interesantna će biti priča o kačamaku, kao vrhunskom proizvodu bez glutena, a sve pod sloganom “Mirisala kuća svaka, toplom dušom kačamaka” (stihovi Dragana Radulovića). Cilj nam je da u Crnoj Gori vratimo slavu kačamaka i da on bude obavezan obrok u kući svake crnogorske porodice i obavezan sastavni dio đačkog doručka.

Naglašavamo da je kontrola ispravnosti hrane izuzetno važna, ali se to ne može ostvariti bez referentne laboratorije koja bi bila pod upravom organizacije poljoprivrednih proizvođača. Cilj je da proizvođač insistira da se njegovi proizvodi kontrolišu, tj. da su cijene kontrole minimalne, što sada nije slučaj. Crna Gora je (može nekome se to sviđati ili ne) realno agrarna zemlja, sa velikom tradicijom proizvodnje hrane.

( Svetozar Radonjić )