Ko su domaći treneri koji bi mogli da vode nacionalni tim?

Dobija li fudbalska reprezentacija Crne Gore novog selektora? To je pitanje na koje za sada nema konkretnog odgovora.

Branku Brnoviću ističe ugovor, ali on (još uvijek) nije eksplicitno saopštio da ne želi da ostane selektor. Moguće da će voditi prijateljski meč sa Makedoncima 12. novembra, a ako se ne povuče nakon toga - još jednom će svoj status prepustiti u ruke Dejanu Savićeviću, predsjedniku FSCG.

Tako je bilo i prije dvije godine, kada je Brnović želio da ode nakon 2:5 protiv Moldavije (čak je to i saopštio igračima), a onda je ipak omekšao stav nakon razgovora sa Savićevićem i prepustio njemu da odluči. A predsjednik FSCG je rekao - ostaješ!

Nakon očiglednog nespjeha u kvalifikacijama za EURO, bilo bi ipak čudo da Brnović dobije novi mandat. Najblaže rečeno - bliži je odlasku nego ostanku.

Sve je u rukama Savićevića i Izvršnog odbora i potrebna je brza reakcija i čelnika saveza.

Nije isključeno da su kontakti sa nekim trenerima već ostvareni, a "Vijesti" su prije nekoliko mjeseci pisale o tome da je kandidat da dođe na klupu nacionalnog tima Milovan Rajevac, bivši uspješni selektor Gane. Rajevac je boravio u Podgorici u martu, na prekinutom meču sa Rusijom, a u razgovoru za "Vijesti" nije potvrdio, a ni demantovao da je bio u kontaktu sa Savićevićem.

Kandidata iz orkuženja ima još i uvijek će biti u opticaju - prije pet i po godina, na primjer, kada je doveden Zlatko Kranjčar, kandidati za trenera bili su i Slaviša Jokanović, Miroslav Đukić, čak su i obavljeni razgovori...

Ko su, međutim, domaći treneri koji bi mogli da vode reprezentaciju? Malo je trenera sa ovih prostora koji su trenutno slobodni, te još više - koji imaju potrebne reference da bi bili selektori nacionalnog tima.

Najpoželjniji i donekle dostupnan trener svakako je Miodrag Božović. Problem je, međutim, što je Grof u Zvezdi. Iako mu ide odlično na domaćoj sceni, u najvećem srpskom klubu sve je moguće, s obzirom na brojne organizacione i finansijske probleme. Božović je, bez dileme, crnogorski trener sa najvećom reputacijom, koju je stekao u Rusiji, kao trener Amkara, Moskve, Dinama, Rostova i Lokomotive.

Jedan od takvih je Željko Petrović, koji je nedavno završio obaveze u Sanderlendu, gdje je bio pomoćnik Dika Advokata. Iza Petrovića je ogromno iskustvo u radu sa velikim trenerskim imenima – Hidinkom, Advokatom, Jolom, te samostalan rad u Portugalu (Boavista) Holandiji (RKC) i Japanu (Urava reds).

Miodrag Radulović je vodio omladinske selekcije - Srbije i Crne Gore, pa Crne Gore, a iskustvo u radu sa reprezentativnim selekcijama sticao je i kao pomoćnik na klupi mlade reprezentacije SCG.

Osim kluskog, ima iskustva i u vođenju seniorskih nacionalnih selekcija - trenutno je, naime, selektor Libana.

Jedini crnogorski trener koji je vodio jednu ekipu u Ligi šampiona je Božidar Bandović, koji je kratko bio prvi strateg Olimpijakosa, nakon što je dugo vremena proveo kao član stručnog štaba najvećeg grčkog kluba. I on je trenutno bez posla, a posljednji angažman imao je na Tajlandu.

Od klasičnih domaćih trenera teško je izabrati kandidata. Interesantan bi možda mogao da bude Nikola Rakojević, zbog iskustva, činjenice da je još prije 15-ak godina bio selektor mlade reprezentacije SR Jugoslavije. Važi za dobrog taktičara i trenera koji čiji je kvaltet da dobro spremi u kratkom pripremnom periodu.

I na kraju – tu je Zoran Filipović, prvi selektor. File je ostavio dubok trag, formirao selekciju, sklopio je na brzinu, ali uprkos tome napravio prilično kompaktan sastav. Imao je, takođe, sjajan odnos sa igračima, a oprostio se u velikom stilu – pobjedom nad Bjelorusijom u prijateljskom meču i emotivnim zagrljajem sa Vučinićem i ostalim momcima.

I to bi, otprilike bilo to, što se tiče domaćih trenera, ali iznenađenja su moguća. Iznenadio je Savićević dovođenjem Kranjčara, još više je iznenadio njegovom smjenom, ali bi, ipak, iznenađenje nad iznenađenjima bilo ako bi zadržao Brnovića.

( Aleksandar Radović )