Riđi Riz iz benda "High5": Radimo ono što nam paše
"Naša muzika je prevulgarna za mejnstrim medije i prekomercijalna za „real“ repere, pa je čudno da uopšte imamo publiku"
Mladi boj bend koji u posljednje vrijeme polako osvaja region - ne, nije predstavnik Crne Gore na Eurosongu “Highway”, već zagrebački hip hop kolektiv “High5”. Njih - petorica pretpostavljate: Riđi Riđ, Žugi, Rade Ulica, Swanna (Hladni), Snajper okupili su se prije par godina i „zapaljeni“ za trep zvuk počeli su da bacaju rime u stilu svojih uzora iz ovog podžanra na slične matrice, često u šali prevodeći bukvalno sleng iz geta širom Amerike ili pretjerujući sa poznatom rep ikonografijom. Fora koju smo već vidjeli kod “Dječaka” (koji su se u međuvremenu prilično udaljili od toga) i “Kiše metaka”, ali su zagrebački reperi to sve bacili na najmoderniji mogući rep zvuk i digli na novi nivo. Počeli su neambiciozno, kao drugarsko zezanje, a prerasli su internet senzaciju. Njihove pjesme postali su „underground“ hitovi u sajberspejsu što razultiralo rastućom popularnošću kako u Hrvatskoj tako i u okruženju.
“High5”, koji su ove godine objavili uspješan debi album „Schengengang“ su posljednja hrvatska rep senzacija, a za „Vijesti” jedan od najvoljenijih od njih, Riđi Riđ, pričao je o tome što je pravi rep i zašto publika u regionu više voli šaljive od ozbiljnih repera, koje mu je omiljeno pogrešno shvatanje njihovih rima i da li su imali problema zbog prozivanja brojnih poznatih ličnosti. Kako ste se okupili? Kako funkcionišete s obzirom na to da vas ima dosta u grupi, koliko često morate da pravite kompromise?
Svi smo prijatelji već dugi niz godina i funkcionišemo tako da pijemo skupa, svađamo se i rugamo jedni drugima. Kako ste zadovoljni kako je prošao "Schengengang"? Kada ste uočili da postajete popularni i da li ste to očekivali?
Kad smo prije godinu i po sjedeli kod Rade doma u studiju i snimali u improvizovanoj komori koju smo složili od starog ormara, misli smo da će te sve pjesme završit na Youtubeu, da će ih poslušati par ljudi i da će neko možda ispod u komentarima napisati: „Super ste“ ili tako nešto. Na kraju su te pjesme završile na Youtubeu, djeca se ispod u komentarima svađaju oko toga što je pravi rep i što od repa treba slušati, a mi tu i tamo odradimo negdje neki nastup. Ne mogu reći da smo to očekivali, ali za sad smo zadovoljni. Vi, poput “Dječaka” i “Kiše Metaka”, privlačite i publiku koja ne sluša striktno rep. Ono što karakteriše pomenute grupe i vas je neki ironični otklon u pjesmama. Zašto ljudi više vole "neozbiljan" rep?
Ne znam, možda im je zabavnije slušati nekog ko je opušteniji i sebe ne shvata previše ozbiljno. Možda je to ljudima bliskije. Ne znam stvarno šta misle ljudi koji nas slušaju, to moraš njih da pitaš.
Najčešća kritika na račun vaših pjesama je da niste real. Koliko uopšte mislite da je bitno to u repu? Što za vas znači biti real?
Mislim da je dobro kad već radiš neku muziku da znaš zašto to radiš i s kojom namjerom. Postoje ljudi, a to je pogotovo prisutno u repu, koji rade muziku tako da podilaze svima oko sebe, društveno su osvješćeni i politički korektni, ili rade muziku po nekim normama koje vrijede za njihovu supkulturu, pa rade „pravi“ rep na „pravi“ način. Mi samo radimo ono šta nam paše, šta nas zabavlja i šta nam se sviđa. Naša muzika na kraju uglavnom ispada prevulgarna za mejnstrim medije i prekomercijalna za „real“ repere i kad pogledaš čudno je da uopšte imamo ikakvu publiku, a opet nas redovno zovu da nastupamo i koncerti su nam solidno posjećeni.
Trep zvuk je karakterističan za vaše pjesme, ali ste prve radove snimali na old skul matrice, da li se može očekivati da se ikad vratite tome? Šta mislite uopšte o trep pokretu i kako se primio na našim prostorima?
Mnogo ljudi nam postavlja ovakva pitanja i nikad ne znam što bih na to odgovorio. Mislim da većina ljudi koji slušaju rep muziku, pogotovo oni koji su najveći borci za „pravi hip hop“ i najglasniji su na Internetu i drštvenim mrežama, ne znaju uopšte značenje pojma „old school“ i na koji se to istorijski period odnosi. Trep zvuk je nešto što je trenutno popularno, isto kao što je G-funk bio u ranim 90-im ili Dirty South u 2000-ima. Vjerovatno će biti popularan još neko vrijeme i onda će se pojaviti neki novi stil produkcije koji će ga zamijeniti. Koliko mislite da je na vaš uspjeh uticalo to što ste se okrenuli trep podžanru čija popularnost je u isto vrijeme bila u usponu?
Mislim da dosta ljudi sluša našu muziku jer im se sviđaju bitovi i produkcija tako da je to vjerovatno pomoglo. Također trep matrice dosta dobro zvuče kada se puste u klubu i možda zbog toga koncerti imaju bolju energiju. Šta mislite o onima koji na trep gledaju kao na svetogrđe ili na nešto što nema veze sa repom?
Uglavnom su debili. Imam utisak da vam pjesme nastaju spontano, kad se okupite negdje i inspiracija sama krene, jesam li u pravu?
Spontanost i improvizacija je veliki dio procesa i posebno je važna u nekoj početnoj fazi nastajanja pjesme, ali kasnije kad se posvetimo nekoj ideji i počnemo da radimo na nekoj pjesmi, ulaže se dosta truda i vremena dok to ne postane nešto s čim smo zadovoljni i što drugi ljudi smiju da čuju.
Radite li na novom materijalu?
Pa uvijek nešto radimo. Nedavno smo dovršili novi studio i sad radimo na nekim pjesmama, skupili smo dosta instrumentala, pa biramo koji nam se najviše sviđaju. Možemo li vas očekivati uskoro u Crnoj Gori, da li je bilo ikakvih poziva do sada?
Do sad nije bilo nekih ozbiljnijih ponuda za Crnu Goru, ali čim nas neko pozove i ispoštuje naše uslove, mi dolazimo.
Pogrešna tumačenja
Gledajući po komentarima na netu ima i dosta onih koji vas ne shvataju. Koje vam je omiljeno pogrešno tumačenje vaših pjesama?
Neki lik je na Fejsbuku napravio stranicu „Reci ne hrvatskom repu protiv domovine“ i redovno nam se javlja na našu stranicu i govori nam kako nismo dovoljno Hrvati i kako mrzimo sve hrvatsko. Evo ima već 103 lajka na stranici. U vašim pjesmama česte su reference iz pop kulture, pominjete brojne poznate ličnosti iz javnog života Hrvatske i okruženja. Da li su do vas stigle ikakve reakcije nekih od pomenutih ljudi?
Koliko se ja sjećam, nije se još niko oglasio, vjerovatno nismo dovoljno popularni da bi neko od njih čuo za nas.
( Stefan Strugar )