Mirkova klasa i bijes za kraj svih iluzija
"Labudova pjesma” kapitena u dresu crnogorskog nacionalnog tima - još jedna patrija za nezaborav i crveni karton nekoliko minuta prije kraja - najbolje su odslikali kako se Crna Gora provela protiv Austrije, te kako je počela i kako je završila kvalifikacije.
Mirko Vučinić se poklonio publici, kao dirigent orkestra koji je u jednom momentu funcionisao kao prava bečka simfonija, a onda u totalnom bijesu napustio scenu nekoliko minuta prije kraja, ostavivši razbijenu vojsku da je protivnik dokusuri do kraja.
„Labudova pjesma” kapitena u dresu crnogorskog nacionalnog tima - još jedna patrija za nezaborav i crveni karton nekoliko minuta prije kraja - najbolje su odslikali kako se Crna Gora provela protiv Austrije, te kako je počela i kako je završila kvalifikacije.
Od obećavajuće pobjede protiv Moldavije septembra prošle godine - do poraza od Austrije kojom je nestala i posljednja iluzija.
Od dvostrukog vođstva protiv najbolje selekcije grupe i druge najuspješnije cijele evropske zone kvalifikacija - do još jednog rezultatskog razočarenja.
U utakmici u kojoj su izvukli vjerovatno najbolje od sebe u ovim kvalifikacijama, uz to pokazali i neke kvalitete koje ranije nisu imali, izabranici Branka Brnovića još jednom su bili prinuđeni da čestitaju boljem protivniku.
A sve to samo pokazuje da Crna Gora nije ni zaslužila da se nađe na Evropskom prvenstvu, pa čak i na novom, „proširenom” izdanju, na kojem su neke selekcije koje su u Podgorici ne tako davno bez problema padale, poput Sjeverne Irske, Velsa ili Islanda...
Jer, ekipa koja ne pobijedi niti jednog od tri rivala za najviši plasman u grupi, a usput se oklizne i protiv Lihtenštajna, može samo da mašta o Evropskom prvenstvu.
Reprezentacija koja u jednom meču napravi više nego u svim dosadašnjim utakmicama sa rivalima iz vrha zajedno, a uprkos svemu - izgubi i taj duel, nije sazrela da bude u gornjem domu evropskog fudbala.
Nošena briljantnim Vučinićem u prvom poluvremenu, a u nastavku i ubojitim Bećirajem, te ratničkim duhom svih ostalih fudbalera, Crna Gora se u dva navrata približila cilju sama odlučuje u Moskvi u posljednjem kolu - a onda se sudarila sa klasičnim germanskim mentalitetom fudbala, te završila izgrebana u tom „udesu”.
Austrijski „das team” opet je demonstrirao sve elemente igre koje Crna Gora u ovim kvalifikacijama nije imala.
Rad, red i disciplina, uređeni sistem i pojedinci koji po potrebi iskoče iz šablona, poput Marka Arnautovića - pustili su Austrijanci Crnu Goru da „izduši” do 70. minuta, a onda u finišu posložili stvari... Baš onako kako su posložene i na tabeli grupe G.
Na kraju, i isključenje Branka Brnovića dodatno je simbolizovalo još jednu neuspješnu priču, te najbolju partiju u kvalifikacijama iz koje je ponovo izvučena nula...
Za one koji nisu gledali urnebesnu utakmicu pod Goricom - Crna Gora je vodila 1:0, pa se ponovo izdigla kada se mislilo da pada (gol Bećiraja za 2:1), a onda u finišu definitivno „propala”.
Vučinić je 31. minutu iskoristio sjajan pas Vukčevića i svoj treći bljesak u prvom poluvremenu - otresao je Dragovića, možda se i malo poslužio rukom, ali majstorski pogodio za 1:0.
Harnik je početkom nastavka prošao Tomaševića po desnoj strani i namjestio Zicer Janku za 1:1, a Bećiraj drop-kikom u 68. minutu opet „zapalio” stadion.
Mandić je u 78. minutu propustio zlatnu šansu da sve riješi, ali zicer su prije toga imali i Austrijanci (Harnik), da bi Arnautović nakon solo-prodora, te rezervista Zabicer sa igračem više, okrenuli sve na stranu Austrijanca...
( Danilo Mitrović )