Milo zbori i tvori

"Potrebni su rad i stvaranje, a ne da se od države očekuje da im riješi sve probleme", poručio je Đukanović. (Vijesti 17.09.)

Da je rad osnovni fenomen ljudskog postojanja, pokretač i uslov opstanka ljudskog društva, poznato je barem nekoliko stoljeća prije izjave predsjednika CG socijalista na nedavnom naučnom skupu. Ipak, po srijedi je veliki korak i otkriće ovog političkog preduzetnika, odnedavno i državnika. Značaj istog (otkrića) ne gubi na veličini ako je izumitelj još u djetinjstvu i tijekom mladosti svoje, bio u prilici da danonoćno sluša pjesme „da nam živi, živi rad“. Morao je mlađan i sam „ovde-onde“ da izgovori po koji hvalospjev radničkoj klasi, njenom radu i stvaralaštvu. Osobenost otkrića je, međutim, u potonjem kopernikanskom obrtu koji je načinio i izveo sam vrli komunista i socijalista.

Prije istog - otkrića i obrta - bilo je nemoguće zamisliti rad bez radnika, državu - pogotovo suverenu - bez radničke klase, razuđene, čvrste ekonomije i proizvodnje. Otkriće je nesumnjivo plod osebujnog iskustva otkrivača. Preduzetnička ideja i zadaća neumornog socijaliste i pregaoca je da se, pod parolom obnove, izvrši svestrana unutrašnja (ekonomska, kulturna, moralna…) razgradnja i dezintegracija CG društva. U cilju izgradnje novog kvaliteta: takođe svestrane, ekonomske, vrijednosne i nadasve bezbjednosne integracije domaćih kulaka, njihove tekovine i pošteno stečenog kapitala u evroatlantsku birokratiju.

Deficit do deficita

„Deficit preduzetništva u Crnoj Gori je veći problem od deficita državnog budžeta“ (M.Đ.)

Naravno, da bismo, kako misao, tako lik i djelo vođe socijalista sagledali u cjelini tj. istini (G.V.F. Hegel), neophodno je unijeti u razmatranje preostale pojmove. Rad bez radnika izgleda jednako besmisleno kao radnik bez rada (slučaj poznog titoizma). Pošto je bilo na snazi „i poslije Tita, Tito“ - Milu i družini se „metastaza uživanja“ i propadanja većma osladila, radnik je tijekom AB revolucije i tranzicije konačno ostao bez toposa rada. Pak se kao pojam, klasa i entitet ugasio.

Rad je zahvaljujući decenijskom radu protiv rada vođe socijalista i vjernog mu članstva postao čista utopija. Sa svima pristupačnim plodovima: deficit državnog budžeta uz rasprodaju državne imovine i nekretnina - povelik državni dug obaška. Imamo siromašnu državu, ali bogate državotvorce. Preduzetnike dabogme. Stoga je Vođa socijalista otkrio rad tamo ’đe se radi - nezavisno i državotvorno preduzetništvo. Prijeki lijek, izvorište i osnova za društveno korisni, stvaralački rad. Dosad je taj lijek djelovao u najužoj sprezi sa državom i pripadajućim organima. Napredni članovi partije popunili su prve borbene redove. Lijek je pokazao otrovno dejstvo uz obilje korupcije i bezakonja.

Vukotić company

Nakon što je državnu ekonomiju novom ideologijom doveo u ćorsokak, vođa se obreo međ’ naučnike. Ključ je veli u stvaranju: „rad i stvaranje, a ne da se od države očekuje...“. Pošto je brojno članstvo razmjestio po državnim organima, gdje je i ono malo rada, rad protiv rada, vođa svečano objavljuje da tamo više nema mjesta. Partija socijalista tj. njena država uradila je ono što može, pa i više od toga: zaposlila je sve svoje glasače.

I preduzetništvo je u sličnom škripcu uprkos sokoljenju i ingenioznosti ocvalog socijaliste utopiste. Jedini bogataši i uspješni preduzetnici su partijsko-državni službenici, na čelu sa samim vođom socijalista. Jedino kćerka čuvenog učitelja preduzetništva Vukotića može da se nada državnoj podršci. Namjestila se u državnu agenciju potiskujući pritom kandidata koji je imao daleko bolje stručne parametre od nje.

Neoliberalna pripovijest vođe socijalista može se pogrešno razumjeti samo na jedan način: ako se shvati kao izraz naivnosti. Poput poštene inteligencije koja raznosi glas o velikom vođi, a malom ili nikakvom narodu. I kako su nezaposleni obične lijenštine koje od države očekuju da riješi sve njihove probleme. Umjesto da, poput Mila i družine - postanu preduzetnici.

( Ratimir Vujačić )