Kriza u Grčkoj gura sve više žena u prostituciju: Nekada su me zvali gospođom, a sada sam kurva
“Držala sam cvjećaru 18 godina. Sada sam ovdje jer moram, ne zato što uživam", priča Dimitra
Potencijalni klijent ušetao je u slabo osvijetljenu prostoriju u podrumu u centru Atine. Dvadesetdvogodišnja Elena je skinula haljinu i ustala.
Evagelija, njena madam (59), odmah je počela da je hvali.
“Od srca je preporučujem”, i dodala da uz jedan izuzetak “djevojka radi sve u krevetu”.
Sredovječni, dežmekasti klijent pogledao je Elenu, rusko-poljsku prostitutku, kako zabacuje kosu i okreće se na vrtoglavo visokim, crnim potpeticama. “Okej”, rekao je na kraju. Cijena? Dvadeset eura.
Ulica Filis - splet sokaka i oronulih dvospratnica - veći dio prošlog vijeka bila je dom atinskim bordelima. Poslije finansijske krize 2008. i gubitaka Grčke, situacija je postala očajna. Uništena ekonomija i dolazak desetina hiljada migranata primorali su mnogo žena da se okrenu prostituciji iako su cijene pale.
“Držala sam cvjećaru 18 godina. Sada sam ovdje jer moram, ne zato što uživam. Nekada su me zvali gospođom a sada sam kurva”, rekla je Dimitra koja radi kao madam u Filisu.
U Grčkoj, prostitucija u registrovanim bordelima je legalna. Ulična prostitucija je nelegalna, pa ipak žene redovno prodaju seks po uličnim ćoškovima.
“Prostitucija je porasla i promijenila se, naročito u kontekstu nove političke, ekonomske i kulturne situacije”, rekao jeGrigoris Lazos, profesor kriminologije na Univerzitetu Panteion u Atini, aludirajući na mjere štednje. Šest godina je istraživao kako su migranti i mjere štednje promijenili prostituciju u Atini.
Otkrio je da je broj prostitutki u gradu porastao za sedam odsto od 2012, a da su cijene drastično pale.
“Godine 2012. bi vam trebalo 39 eura da unajmite prostitutku u javnoj kući, a 2017. samo 17 eura - 56 odsto manje”, kaže Lazos.
Prema grčkom zakonu, bordel mora da bude udaljen najmanje 200 metara od škola, bolnica, crkvi i javnih trgova. Lazos navodi da je u avgustu svega osam od 798 atinskih bordela bilo legalno. Prema policijskim podacima, u gradu nema više od 300 javnih kuća. Portparol atinske policije Teodoros Hronopulos kaže da zvanični broj ne uključuje skrivene bordele. On je dodao da policija agresivno radi na razbijanju lanca trgovine ljudima, ali mahom ostavlja bordele na miru, dijelom i zbog toga što među vlastima postoji mišljenje da oni pomažu samcima da se izbore sa usamljenošću.
Policija je kasnije izdala dodatno saopštenje u kome se navodi da “ne postoji tolerancija kada je riječ o bordelima”.
Prostitutke koje su intervjuisane često su zgađene klijentima. Evagelija kaže da “misle da su time što su platili 20 eura nešto kupili”. Nijedna prostitutka nije rekla da je prinuđena na ovaj posao osim što ih je muka natjerala.
“Mrzim seks. Volim novac, ali ne i posao”, kaže Elena.
( Ilijana Magra (The New York Times) )