Seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori: Dijete u vrtlogu bezakonja

Tada dvanaestogodišnja djevojčica, u ovoj priči zvaćemo je Malena, prvi put je evidentirana u Centru za socijalni rad (CSR) u decembru 2008. godine.

Policija je tog decembra našla na ulici i smjestila je u Centar za djecu i mlade "Ljubović" jer je, obrazložili su, "skitala, prosila, bavila se prostitucijom i išla u druge gradove bez znanja i odobrenja roditelja".

Trafikovana je, više puta silovana i na razne načine zlostavljana od ljudi koji nijesu odgovarali za ta zlodjela. Malena je jedno od sedmoro djece siromašnih roditelja.

U izvještaju Stručnog tima CSR, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) imao uvid, o Malenoj piše da je nju nekoliko godina ranije udario automobil i da je nakon toga oboljela od epilepsije. Republička komisija za pregled djece i omladine ometene u razvoju zaključila je da dijete ima teške smetnje.

Od kada je prvi put registrovana u CSR, ona je zbog prosjačenja, skitnje, prostitucije i asocijalnog ponašanja u centru "Ljubović" boravila u decembru 2009. i junu 2010. godine.

U decembru 2010. godine protiv nje je pokrenut krivični postupak zbog teške krađe. Krađu je učinila u gradu koji je sto kilometara udaljen od grada gdje su joj živjeli roditelji.

U tom trenutku, tražili su je i zbog svjedočenja na sudu u predmetu koji se vodio protiv nekoliko starijih muškaraca koji su bili osumnjičeni, a neki su kasnije i osuđeni da su seksualno zlostavljali i iskorišćavali njenu drugaricu. Nijesu je našli.

Našla je srbijanska policija godinu kasnije. Subotička policija je privela jer je "bez saglasnosti i pratnje roditelja boravila na stranoj teritoriji".

Policija Subotice obavijestila je nadležne u Crnoj Gori da "postoji osnovana sumnja da je djevojčica žrtva trgovine ljudima". Nadležni u Srbiji odmah su je smjestili u Dom za djecu "Kolijevka" i o svemu obavijestili nadležne institucije u Crnoj Gori.

Malena je u Crnu Goru dovedeno u martu 2012. godine i smještena u Sklonište za žrtve trafikinga. Istog tog mjeseca djevojčica je pokušalo samoubistvo.

Aida Petrović, koordinatorka Skloništa za žrtve trgovine ljudima 12. aprila 2012 godine, obratila se za pomoć ombdusmanu i obavijetila ga da je "veoma zabrinuta za djevojčicu".

“Nadležne institucije ne postupaju u najboljem interesu za dijete, s obzirom na to da je potencijalna žrtva trafikinga, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja”, piše u obraćanju Petrovićeve ombdusmanu.

Zaštitnik ljudskih prava Crne Gore je, nakon što se upoznao sa slučajem Malene, rekao da je "propuštanjem nadležnih organa da preduzmu odgovarajuće radnje i mjere ugroženo jedno od osnovnih prava djeteta - pravo na život, opstanak i razvoj".

Pored toga, prekršen je Ustav Crne Gore, domaće zakonodavstvo i brojne konvencije o pravima djeteta, koje je Crna Gora potpisala.

Aida Petrović je tražila da se dijete negdje smjesti jer je Vladino Sklonište za žrtve trafikinga prestalo da radi. Na dan zatvaranja skloništa, 17. aprila 2012. godine, petnaestogodišnja Malena, ponovo je smještena u Centar “Ljubović".

Kada su u Centru “Ljubović”, dan nakon što je dijete smješteno kod njih, iz dokumentacije vidjeli da se radi o djetetu žrtvi trafikinga, odmah su tražili da je preuzme CSR.

Preselili su je u NVO "SOS telefon za djecu i žene žrtve nasilja" u Nikšiću.

CSR je procijenio tada da joj nije u potpunosti siguran povratak u njenu porodicu, "jer trojica ljudi za koje postoji sumnja da su je trafikovali, žive u neposrednoj blizini njene familije”.

Nakon toga, kratko su je smjestili kod strica, a onda je, u novembru 2012. godine, nakon svađe sa bratom od strica, pobjegla i niko nije znao gje je.

Pojavila se ponovo kada su je, polumrtvu, nepoznate osobe ostavile ispred zgrade Hitne medicinske pomoći u Podgorici.

Ljekari su je prema saznanjima CIN-CG, jedva oživjeli jer je bila teško pretučena i silovana. Tada je imala samo 16 godina.

Gdje je Malena sada CIN-CG nije uspjeo da sazna i pored višemjesečnog istraživanja.

Ne zna se ko je sve fizički i seksualno zlostavljao bolesnu djevojčicu, ko joj je plaćao seksualne usluge, ko je silovao, trafikovao. Nepoznato je i da li su njeni roditelji odgovarali jer su dijete zanemarili. Isto tako, nije poznato da li je neko u državnim institucijama odgovarao jer dijete nije zaštićeno, a bili su obavezni i dužni da to učini.

Dijete u sudnici oči u oči sa nastavnikom zlostavljačem

Razredni starješina jedne osnovne škole bio je optužen da je seksualno zlostavljao učenicu. Dijete je prijavilo roditeljima šta de desilo, a roditelji policiji i počeo je mučan sudski proces.

Sve se završilo oslobađajućom presudom za prosvjetnog radnika i njegovim ekspresnim penzionisanjem.

Djevojčica je u toku postupka više puta saslušavana, što je zabranjeno crnogorskim zakonodavstvom i Konvencijom o pravima djeteta.

Dijete je pred sudom saslušavano u prisustvu nastavnika koji je seksualno zlostavljao, a njenim saslušanjima su čak prisustvovala i djeca iz škole koju ona pohađa.

Pedagoškinja specijalizovana za ovakve slučajeve je upozoravala da višestruko saslušavanje i fizičko suočavanje sa okrivljenim, u prisustvu djece iz razreda, može veoma štetno uticati na psihu djeteta.

Djevojčica je tokom svakog saslušanja plakala. Roditelji su se žalili i ombudmanu i sudu. I zaštitniku ljudskih prava se bavio ovim slučajem i utvrdio da sud nije postupio po zakonu.

Na kraju je porodici ponuđeno da se saslušanje djevojčice ne obavlja više u gradu u kojem je do tada vođen proces, već u Podgorici, jer samo u glavnom gradu postoje tehničke mogućnosti da se sve obavi preko video linka i u skladu sa zakonom.

Osim što je sud to ponudio roditeljima, ništa nije učinio da obezbijedi takvo saslušanje, a roditelji djevojčice nijesu imali novca da putuju u drugi grad.

Tužilac dugo saslušavao dijete

U jednom nedavnom slučaju, kada je nastavnik seksualno zlostavljao dijete, zaštitnik ljudskih prava i sloboda je napisao da su policija i Centar za socijalni rad postupili u skladu sa svim međunarodnim i nacionalnim propisima.

Utvrđeno je i da je reakcija škole koju dijete pohađalo bila prilično dobra, ali da, ipak, uprava škole i psihološko pedagoška služba nijesu preduzele baš sve radnje u cilju zaštite dostojanstva i prava na privatnost djeteta.

"Ono što zabrinjava je postupanje državnog tužilaštva u konkretnom slučaju, koje je vremenski veoma dugo uzimalo iskaz djeteta ne vodeći računa o njegovom psihičko emotivnom stanju", upozoreno je u izvještaju ombudsmana.

( Olivera Lakić )