Durkovići se pripremaju za zimu: Tona brašna, 20 m drva, tri tone uglja...

Stočar Mićo Durković iz Junča dola kod Žabljaka i njegova desetočlana porodica svake zime potroše 20 metara ili 15 kubika drva, i tri tone uglja. Pred snijeg kupe tonu brašna, šećera, ulja i soli za domaćinstvo i stoku. Potrebna im je po tona stočne hrane i kukuruza za stoku.

Od osmoro djece, u čemu je ova porodica durmitorski rekorder, šestoro su osnovci, a dvoje stasalo za srednju školu. Mićo ih svako jutro otprati do škole, vrati se kući i sa suprugom namiri buljuk od 100 ovaca, desetoro goveda, svinje i tridesetak kokošaka. Onda ponovo do škole da sačeka prvačića Okicu i ostale da završe sa nastavom.

“Žurim, ovce su mi na ispaši negdje u Jezerima. Moram ih pronaći i dojaviti kući. Ima strašivoće, vukovi su mi česti dolaznici u buljuk. Ne znam, moraću smanjivati buljuk kako bih riješio pitanje zimnice. Jagnjad, ono što mi je ostalo, sam prodao. Sve što zaradih od jagnjadi dadoh za knjige i sveske. Imam račun, za učila djeci trebalo mi je 560 eura. A onda odjeća i obuća. Po nešto od toga od jednog preuzme drugo dijete. Tako će biti i narednih dana. Ide zima treba djecu obuti i obući”, kaže Mićo i dodaje da svako jutro bar dvoje troje traži po euro za neke potrepštine.

Ispred kuće gomila drva koja treba iscijepati. Nejač ne može, a Mićo kuburi sa krvnim pritiskom, naročito sa hernijom koju odavno nosi, ali se ne operiše, što zbog obaveza, što zbog straha, priznaje on.

“Svake zime potrošim 20 metara ili 15 kubika drva, i tri tone uglja. Srećom, dobavljač drva korektno mi dozvoli odloženo plaćanje. Kao i svake godine pred snijeg kupim tonu brašna, šećera, ulja i soli za domaćinstvo i stoku. Potrebna mi je po tona stočne hrane i kukuruza za stoku. Meso ne kupujem. Imam sir kajmak i mlijeko. Ljeto je odgovorilo. Ukosilo se dosta sijena pa sa te strane nemam brigu”, nabraja Mićo, i dodaje troškove struje vode i telefona i napominje da prodaja mliječnih proizvoda teško ide. Mićo i supruga su na evidenciji Biroa za zapošljavanje. Cijeli prihod porodice je naknada tuđe pomoći i njege za jednog člana porodice. Kaže da sve stvaraju sopstvenim radom. A do posla ne može jer ga ne može dobiti „od penzionera koji primaju i penzije i plate“.

Koliko će ga koštati sve obaveze, počev od spremanja djece u školu pa do nabavke potrepština za bezbjedan doček zime, Mićo nije znao ili nije htio odgovoriti.

„Koliko bude da bude, ja to moram stvoriti. Nećemo biti bosi, goli niti gladni, a para nikad dosta. Da ih siječeš od papira ne bi nasjekao onoliko koliko ih treba“, kaže Mićo uz uzdah podrške njegove supruge.

Na buljuk i vuci i gromovi udaraju

Kao nijednog stočara u ovim krajevima, Mića Durkovića prate maleri. Zimus mu je, odmah po jagnjenju uginulo 90 mladunčadi. Istovremeno je uginulo 16 ovaca, sedam koza i 14 jaradi. Sve što je, kako kaže, tim povodom dobio predstavlja 150 eura pomoći Opštine Žabljak.

U ljeto prošle godine koseći livadu „ukosio je 50 šipki armature“ koje su se našle ispred kosačice čija ga je opravka kasnije debelo koštala. Prije nekoliko godina vukovi su mu napali tor sa ovcama kada je zaklano, uginulo od povreda ili nestalo preko 60 njegovih i prihvaćenih ovaca i jagnjadi. To nije kraj nevoljama jer ga je već sjutradan, nakon što je pročitao u novinama, posjetio čovjek koji se lažno predstavio pomoćnikom u Ministarstvu poljoprivrede i pričajući priču o zaključenju polise osiguranja za ovce, prevario i od Mića uzeo 1.225 eura, a novac je nekoliko mjeseci kasnije vratio. Njegov buljuk nije bio pošteđen ni gromova, pa je prije nekolko ljeta u toru stradalo nekoliko desetina ovaca.

( Obrad Pješivac )