Namještaj "oživi" od četkice i boje

Ako dozvolite nikšićkim kreativcima i entuzijastima iz ateljea “Egziperi” da se “igraju” vašim starim, odbačenim namještajem, desiće se “čudo”.

Ponovo će “oživjeti” zaboravljene komode, stolovi, stolice, natkasne, opet će moći da “pričaju” priče.

Vanja Tomović, Jelena Šućur i Ranko Vučurović u martu prošle godine otvorili su atelje, u kojem redizajniranjem i oslikavanjem starog, često odbačenog namještaja stvaraju unikatne predmete, svojevrsna umjetnička djela.

Umjesto na platnu, njih troje slikaju na drvetu ekološkim bojama, a komadi sa drevnim japanskim i indijskim motivima, ali i sa kubanskim stilom, polako osvajaju tržište.

Nezaobilazni retro detalji namještaju daju posebnu umjetničku vrijednost.

“Tim čine slikari, arhitekte, dizajneri, muzičari, zaljubljenici u umjetnost, ali i ljudi koji žele da umjetnost pretoče u biznis. Ideja je potekla iz konstantne želje za kreacijom i stvaranjem nečeg novog, pa smo tako odlučili da od starog pravimo novo, da produžimo život nečemu što je odbačeno”, pojasnili su “Vijestima”, u jedinom ovakovom ateljeu u Crnoj Gori.

Pored stolova, komoda, stolica, natkasni, tu su i kutije za nakit, oslikani stakleni predmeti, a dio njihovog stvaralaštva bazira se i na klasičnim umjetničkim slikama:

“Prvi komad namještaja koji smo prodali bio je jedan okrugli sto sa kućicama koji je sada negdje u Sloveniji. Kupila ga je jedna Jovana, porijeklom iz Crne Gore. Ali, postoji i jedna mala drvena kutija na kojoj je naslikan, naravno, ‘Mali princ’, i za koju smo se vezali pa smo odlučili da je ne prodamo”.

Vanji je najdraži sto sa motivom “Malog princa”, Jeleni zelena navaho komoda sa indijanskim motivima, a Ranku naktasna sa motivom gejše. Dok Vanji i Jeleni najviše “leži” slobodno slikanje, Ranku su to precizniji motivi, ornamentika.

Za prve radove sami su birali motive na namještaju, da bi kasnije klijenti predlagali, oni usvajali ideje i tako “oživljavali” stari namještaj.

“Jedan kupac je tražio da na stoličici oslikamo nešto u stilu japanskog slikara i grafičara Andoa Hirošigea, koji je bio pejzažist i slikar godišnjih doba u svim njihovim mijenama. Posebni zahtjev imala je i kćerka australijanska ambasadorke - sto sa slikom Alfonsa Muhe, češkog slikara i dizajnera, vjerovatno najznačajnijeg umjetnika pokreta Art Nuvo. Sto tek treba da radimo”.

Inspiraciju nalaze u knjigama, časopisima, na tkaninama, nešto osmisle sami. Materijal za tapaciranje nabavljaju u Istanbulu, kupci su iz cijele Crne Gore, a zasada im je redizajniranje i oslikavanje starog namještaja samo sporedni izvor prihoda.

Da su u nekoj od nordijskih zemalja, mogli bi, kažu, da od posla “baš lijepo žive” i da se ničim drugim ne bave. Ovdje se trude da ostanu pozitivni i maštaju da u nekoj, ne tako dalekoj budućnosti, otkupe neku staru fabriku i prave namještaj po svojoj ideji i dizajnu.

Do tada, nastaviće da “pripitomljavaju” stari namještaj.

Atelje kršten po Egziperiju, autoru “Malog princa”

Nijesu mnogo razmišljali kada su atelje nazvali po autoru knjige “Mali princ” i tako su tri nikšićka “musketara” krenula u nesvakidašnju avanturu:

“Svi imamo sklonosti ka umjetnosti i estetici i u posao smo ušli sasvim slučajno. Od nekoliko starih stvari koje je svako od nas imao kod kuće napravili smo nove. U početku smo od prijatelja i klijenata dobijali samo stare komode, ali kako je posao počeo da se širi i ljudi bivali zadovoljni našim radom, dobijali smo sve interesantnije i bolje komade, a sada kada imamo specifičnu narudžbu nešto i otkupimo”.

( Svetlana Mandić )