2102.

Taman smo počeli da se navikavamo na tu 2060. godinu, kao datum izlaska “na zelenu granu”, kako se to nekad govorilo, kad, eto ti vraga... Kako izgleda, koliko god daleka bila, s nostalgijom ćemo gledati na tu zlosrećnu 2060. Jeste to bilo daleko, ali, nekako, u par nedjelja, svi smo je doživjeli kao blisku. Eto, bar smo znali - kada. Čovjek lakše podnosi ono što je loše, kada zna kada će nastupiti dobro. No, kako trenutno stvari stoje, moraćete da zaboravite 2060.

Naime, evo računice predsjednika vlade Đukanovića: “Ekonomija Evropske unije rasla je po stopi od jedan odsto, Zapadnog Balkana dva odsto, a Crne Gore 3,2 odsto. Ukoliko ekonomija EU nastavi da raste po stopi od jedan odsto, a Crne Gore 3,2, sustigli bi je 2060. godine. Ali, ako bi EU ostala na istom nivou a ekonomija Crne Gore rasla po stopi Balkana od 2,1 odsto, sustigli bi ih 2102.godine, kazao je Đukanović i dodao da - svako lutanje kroz istoriju ima svoju cijenu.” (Portal Vijesti)

Đukanović je ovo objavio u Nikšiću. U Beču smo stajali nešto bolje, zapravo četrdeset dvije godine bolje.

Ko god želi da vam “uvali” neku “ispalu” pribjegne statistici. Znate onu staru istinu - da je statistika kao bikini, sve pokazuje, ali ništa ne otkriva... A što ćemo ako stopa rasta u Evropi (tamo su neke zemlje poput Njemačke, Engleske, Holandije...) bude veća, a naš balon statističkog napretka izduši? Kako bi onda izgledala računica? Izgleda da će nam uskoro i ova 2102. djelovati - prelijepo. Iz ove izjave shvatamo način na koji računa predsjednik vlade. Dakle, ako stopa rasta Crne Gore bude manja, kojim čudom, a opet, kojim čudom u Evropi nešto veća - onda bi godina sustizanja evropskog standarda bila negdje između 2250. i 2417.

Naravno, čitava ova igra sa datumima iz budućnosti koja više pripada Filipu K. Diku nego li balkanskim političarima, je u funkciji NATO kampanje. Jer, hoće reći Đukanović, mi imamo veći rast od okruženja, ali, ako ne uđemo u NATO, bićemo i mi “osuđeni” na manji rast, pa se građanstvu poručuje - sa NATO dolazimo do evropskih plata 2060, ali bez NATO tek 2102. Ako te četrdesetdvije godine nisu dobar razlog da “prelomite u mozgu”, ne znam što je... Kao da kaže premijer.

Toliko o datumima i drugim demonima.

Ovo “lutanje kroz istoriju” koje ima cijenu, je vrlo zanimljiva formulacija. U jednom od najvećih i najsramnijih “lutanja kroz istoriju”, Crnu Goru je vodio upravo Đukanović.

I baš to “lutanje” je najdirektniji razlog zaostajanja Crne Gore u posljednjih četvrt vijeka. I zaista djeluje neobično da arhitekta jednog takvog “lutanja kroz istoriju”, bez problema ponudi ovakvo objašnjenje. Svi oni koji su tada, kada je počelo to najnovije “lutanje”, bili protiv rata (za “mir”) i upozoravali da je riječ o slijepoj ulici istorije, tada su od Đukanovićeve propagandne mašinerije bili označavani kao neprijatelji, izdajnici, “prodane duše”, i kako sve ne. Kao što vidite, slično prolaze i današnji kritičari, oni koji upozoravaju na nova i nova bespuća. Đukanović misli da ga to što je u jednom trenutku bio “na pravoj strani istorije” za sva vremena preselilo na tu adresu. Ali nije tako jednostavno sa “lutanjem kroz istoriju”. To zna da se pretvori u opasne lavirinte. Ipak, zanimljivo je da Đukanović to “lutanje” spominje kao da je neko drugi vodio tu “ekskurziju”.

Ali “lutanje kroz istoriju”, kako reče premijer, ima cijenu. Ovih dana on vam i saopštava tu cijenu. Prva varijanta je bila - četrdeset pet godina, a novija “cijena” je - osamdesetsedam godina zaostajanja. Sa velikom vjerovatnoćom da i ta “cijena”, kao i cijene njegovih ekonomskih poteza, svih tih kumovsko-prijateljskih privatizacija, na koncu bude znatno veća. I ono što je važno - kakva god da je cijena ne plaća je on, nego vi.

( Balša Brković )