Kapiten za sva vremena

Kada je neko na terenu kormilario brodom kroz drugoligaške bure, a potom i kroz iskušenja u eliti, u kojoj su košarkaši Budućnosti igrali prvi put, onda nije čudo što ne može izdvojiti jednu od bezbroj važnih, više važnih i najvažnijih utakmica, naročito u Sportskom centru “Morača”. Jer, utakmice su se djelile upravo tako. Nevažnih - nije bilo!

"Prve godine kad smo ušli u Prvu ligu, kao kapiten sam bio član Upravnog odbora kluba i imali smo sastanak pred početak sezone. U novinama je izlazila anketa u kojoj su kapiteni i treneri prognozirali ko će biti prvak, ko će da ostane u ligi i koje će mjesto zauzeti njihova ekipa. Nas su skoro svi vidjeli kako ispadamo iz lige, čini mi se da to nisu uradili samo jedan ili dva trenera. Na tom sastanku član naše uprave razmišljao je koga bismo mogli da dobijemo i ko bi mogao da bude iza nas na tabeli, pa kaže: “Rabotnički, Radnički”... Trener Čedo Đurašković kaže kako misli da nam treba šest pobjeda za opstanak, a član uprave opet nabraja: “Rabonički, Radnički, Rabotnički, Radnički”... Neko reče: “Pa ne igramo šest puta sa Rabotničkim i Radničkim, ima li još nekoga u ligi da možemo da ga dobijemo?”. Smijali smo se tome, oni ni u perspektivi nisu vidjeli ekipu koju možemo da savladamo, toga se odlično sjećam. Kada smo dobili prvu utakmicu, nismo smjeli ni da se veselimo, jer nismo znali dokle će to da traje i hoćemo li dobiti još koga", prisjeća se za “Vijesti” legendarni kapiten Budućnosti Dragan Ivanović.

Sa bratom Duškom, kasnije kapitenom trostrukog prvaka Evrope Jugoplastike, Dragan je bio oslonac i utemeljivač velike Budućnosti, kluba koji je zaigrao u eliti protiv Partizana, Zvezde, Cibone, Bosne, Šibenke, Olimpije... Za njihove utakmice “Morača” je često bila tijesna, a najvjerniji navijači okupljali su se na tribinama iza koša.

"Sjećam se tih crvenih stolica, kojima su navijači pucali, stvarala se velika buka, odlična atmosfera. Bilo je lijepo igrati, dvorana je uvijek bila puna, sjećam se da je bilo stvarno teško doći do ulaznice. Mislim da su se karte prodavale srijedom i one bi od 10 do 10.30 već bile rasprodate, zato što ih je malo i bilo u prodaji. Ostale su kupovane preko prijatelja, nekog iz kluba... Bilo je zaista sjajno, živjelo se za utakmice, puna dvorana bila je motiv više za svakoga. Nije bilo organizovanih navijača, kao što su sada “varvari”, ali ljudi su dolazili na sve utakmice, živjelo se za to. Često kažem da je to možda bio i splet okolnosti, sada ljudima način života i sve ostalo što ga prati diktiraju nešto drugo. Mi smo prvi ušli u Prvu ligu, pa poslije nas rukometašice. Fudbaleri su igrali u Prvoj ligi, ali njima je u to doba dolazilo po hiljadu gledalaca, a nama po šest hiljada. Ja sam sa društvom išao da gledam fudbal, na istočnu tribinu stadiona pod Goricom, na tzv. stranu Draga Četke (fudbaler Budućnosti Drago Kovačević, prim.a), i dobro znam kolika je bila razlika u broju gledalaca", kaže Ivanović.

Poklopilo se da su košarkaši dobili “krov nad glavom” kada im je to bilo najpotrebnije...

"Kada smo Duško i ja došli u Budućnost, prve dvije godine kao domaćini igrali smo u Kotoru, jer u Podgorici, odnosno tadašnjem Titogradu nije bilo sale. Naredne dvije godine Prvu B ligu igrali smo u Danilovgradu. U međuvremenu je počeo da se gradi Sportski centar i pogodilo se da smo mi ušli u elitu kad je “Morača” napravljena. Dvorana je i tada izgledala sjajno, bila je funkcionalna. Jedini problem bilo je skupo grijanje zimi i hlađenje ljeti, pa nismo koristili ni jedno ni drugo".

A ako bi morao da izdvoji jednu utakmicu u “Morači”, Dragan poslije malo razmišljanja kaže:

"Neka to bude prva pobjeda u “Morači”. Bilo je to protiv Rabotničkog u 7. kolu, 3. decembra 1980. godine, rezultatom 82:76. To, međutim, nije bila naša prva pobjeda te sezone, jer smo prethodno, u 4. kolu slavili na gostovanju Radničkom 89:88. A što je posebno interesantno, i Rabotnički i Radnički ostali su u ligi iako su bili iza nas, a ispali su Jugoplastika i Kvarner", zaključuje Ivanović.

Budućnost je prvu sezonu u eliti završila na 8. mjestu sa devet pobjeda, dvije više od Jugoplastike i čak pet od riječkog Kvarnera. Iza Podgoričana na tabeli su bili i Radnički i Rabotnički. Najefikasniji u ekipi bio je Duško Ivanović, koji je prosječno postizao 23 poena i bio 6. strijelac lige.

Povezane priče

1. Tražila se karta više
2. Legende otvorile vrata „Morače”
3. Kako je Novoselu vraćen dug
4. Japanac osvojio „Moraču”
5. Vratila su se neka dobra vremena
6. Kad su vitezovi vodili glavnu riječ
7. Ima neka tajna veza...
8. Ostvaren san svih generacija
9. Podgorica je živjela za finale sa Đerom
10. Atomski udar iz Titograda
11. Pare nisu pomagale da se dođe do ulaznice
12. Mrvaljević: Velike utakmice se igraju u velikim dvoranama
13. Više od igre
14. Fanatizam bez granica

( Aleksandar Vučković )