Aleksis Cipras kao Robin Hud

Brisel sada ne želi ništa više do mir na grčkom frontu. To ide toliko daleko da su se mnogi nadali pobjedi Aleksisa Ciprasa jer su ga u posljednjih pola godine barem uopznali. I to u dvostrukom smislu te riječi. Postojala je doduše i nada da je profi-revolucionar nakon posljednjih mjeseci sporova sazreo da postane državnik. Onakav državnik koji ispred želje za vlašću i taktičkih igara stavlja odgovornost. Pri tom je njegov prvi mandat ostavio tragove pustoši, došlo je do pada privrede i zatvaranja banaka. Ali, neki jednostavno nisu željeli da prestanu da vjeruju u ono dobro u čovjeku.

Taktiziranje ide dalje

Brisel će poželjeti sreću i čestitati svakom pobjedniku: tako je govorio i predsjednik Savjeta Evrope o konstruktivnom radu i izazovima u punom smislu tih riječi. Ali, predsjednik Evropskog parlamenta stavlja prst u ranu: on ne može da razumije da Aleksis Cipras ponovo gradi koaliciju sa nacionalističkom Anel partijom. No, Martin Šulc (Schulz) tačno zna zašto to grčki premijer radi: jer, na taj način će imati koalicionog partnera koji neće postavljati neprijatna pitanja, koji se neće miješati u rad i neće isticati svoje nadležnosti. Da se Cipras odlučio za socijaldemokrate ili liberale, dobio bi možda nekoliko eksperata koji imaju iskustva u radu vlade ili onih koji se razumiju u ekonomiju. Ali, šef Sirize upravo to ne želi, bez obzira što mu upravo eksperti tako bolno nedostaju u sopstvenim redovima. On želi da vlada sam, a to nije dobar znak za budućnost.

Možda Grci žele da ih njihov šef vlade laže na svakom koraku. U izbornoj kampanji Cipras je narodu ponovo obećavao kule i gradove: mogao bi, kako je govorio, da olakša još malo uslove programa pomoći i još jednom pregovara o svemu. A to je besmislica. Jer, tek onda kada reforme budu sprovedene, povjerioci će dopustiti da se s njima razgovara o eventualnim "prilagođavanjima". Premijer sada ima četiri nedjelje da usvoji zakone i da sprovede bolne mjere. Reforma penzionog fonda i državne administracije, kao i privatizacija elektroprivrede i luka samo su neki od primjera s dugačke liste. A to nije dovoljno da se zahtjevi samo formalno ispune. Ciprasu su neophodni ljudi koji to zaista mogu da sprovedu. A kako može neko ko svojim građanima konstantno govori kako su reforme zapravo pritisak i drskost, da sada postigne promjenu kursa i dovede do toga da se želi preuzeti odgovornost za sopstvenu sudbinu?

Reci građanima konačno istinu!

Grčki premijer najviše voli da se prikazuje kao narodni heroj i osvetnik razbaštinjenih: kao neki miks između Robina Huda i Dartanjana, jednog od trojice "Tri musketara". Međutim, u narednim godinama on neće biti ništa drugo do glavni prodavac gorkih pilula: on će morati da saopšti Grcima kako nije lako progutati prepisane lijekove, ali da oni ipak spašavaju živote. Bez daljih reformi nema privrednog rasta, a put je postao još teži za šta je zapravo odgovoran sam Cipras. On takođe mora da objasni građanima kako je grčka kriza sklonjena sa evropske scene. Jer, sada je u fokusu izbjeglička kriza kojom je Evropa u potpunosti zaokupljena.

Na kraju krajeva, Cipras mora da se pobrine za to da Grčka konačno počne da funkcioniše kao prava država. Način na koji se odnosi prema izbjeglicama je sramota i još jednom pokazuje nespremnost i nesposobnost grčke administracije. Ali, da li je premijer takav čovjek koji će lupiti šakom o sto i nekog zbog toga skratiti za glavu? Aleksis Cipras se doduše pokazao kao pametan taktičar, ali da li zna i da vlada to možda ne zna ni on sam. Da li je ovaj čovjek odjendom odrastao? Da li je zaista ozbiljno prepoznao situaciju? Malo toga na to ukazuje. A samo jedno je jasno: na kraju ulice čeka Volfgang Šojble. A iza njega visi sablast koja se zove - grexit!

(Deutsche Welle)

( Barbara Vezel )