TV I DRUGE IGRE
Peščanikom se nije moglo do Srebrenice
Puteve zla na Balkanu trasirali su nacionalisti. Paranoični, uplašeni, zavidni i ništavni, tako ih je Danilo Kiš vidio dvije decenije prije nego što smo ih prepoznali svi. Danas ga đacima zabranjuju oni koji sa zločincima odavno sjede u vladajućoj klupi. Za mandat duže i bonus više, nikad ih nijesu pitali zbog čega su otimali Bošnjake iz vozova, dobjegle vraćali pod nož onima od kojih bježe, domaće zvjerski mučili u tamnicama i zašto, pobogu, ubiše cijelu Bosnu i Hercegovinu, ni krivu ni dužnu
Nacionalizam je negativna kategorija duha jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi smo pozitivan put, oni negativan. Naše vrednosti (...) imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih.
Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti...
Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe - nacionaliste. Nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće i kao pojedinac podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. Nacionalisti je lako, on zna (...) vrednosti nacije kojoj pripada, za ostale se ne interesuje. Pakao - to su drugi!
***
Ovako je blagovremeno, još 1973. godine, Danilo Kiš odgovorio na zahtjev bošnjačkih akademija, savjeta, vijeća i udruženja da se đacima zabrani čitanje njegovog Peščanika i Njegoševog Gorskog vijenca. Bio bi zasigurno manje učtiv da je znao kako iza ovog paranoidno-populističkog pamfleta stoje nepotpisane bošnjačke stranke.
U Kišovo doba postojala je samo jedna partija, otišli su na onaj svijet gotovo jedanak. Garantujem da se ni tamo ne podnose, taman kao što se očima nijesu mogli viđet’ ni dok su istovremeno postojali na ovom.
Bilo je i tada opasnih podvala s partijske strane, pisac nije ostajao dužan. Ali, čak ni Udbi nije na um palo da ga optuži za nacionalizam. Zato što je on javno prezirao nacionaliste, po imenu i prezimenu. Kad se mnogi nijesu usuđivali ni da ih mrko pogledaju, a kamoli uđu u obračun s njima.
***
Umro je 1989, dok su sijači zla slavili prvu godišnjicu epidemijskog širenja svoje bolesti na cijeli Balkan. Sad, na tridesetu, ni mrtvome mu ne daju mira. Peščanik je - kažu - crtao trasu ka Srebrenici. Ne vjerujete mi? Evo, citiram:
“Anticivilizacijska poruka tih djela (Gorski vijenac i Peščanik, prim.a.) doprinijela je da Bosna i Hercegovina bude izložena rušiteljskim nagonima dvaju ključnih nacionalističkih ideologija 20. vijeka velikosrpske i velikocrnogorske, koje su bile projicirane kroz agresiju protiv BiH, kada je počinjen genocid nad Bošnjacima”.
Aferim, nikad se Milošević, Kadijević i Adžić, Karadžić, Mladić i Krajišnik, Bulatović, Đukanović i Marović nijesu dosjetili da sroče ovakav pledoaje za vlastito amnestiranje od zločina. Može biti da je koji od njih nešto od Njegoša i pročitao, neki su i na vlast došli zloupotrebljavajući njegove citate... Ali, sigurna sam da - liše ovog potonjeg - ništa Kišovo nikad u ruke nijesu uzeli. Da jesu, ne bi iza njih ostala tolika enciklopedija mrtvih...
***
Stvarno, đe nađoše Kiša? On i nacionalizam?! Kad smo ‘94, dok je još crnogorska kultura usred istoimene države bila u potpunoj ilegali, uspjeli da dobijemo njegov neobjavljeni rukopis kao uvodnik za prvi broj časopisa “Doklea”, svi u redakciji bili smo izuzetno zahvalni njegovoj Mirjani (Miočinović).
Nije nam bilo od značaja što je esej o Džojsu, što je malo kome u ratno doba bilo do Uliksa. Najvažnije je da broj otvara Danilo Kiš. Simbol pobune protiv nacionalizma i svakog drugog zla, bilo čijeg u bilo kojoj zemlji.
Koliko sad moraju, da se poslužim njegovim riječima, biti neslobodne, uplašene i ništavne glave kroz koje može i da prohuja misao kako “Peščanik” ima anticivilizacijske poruke protiv islama i muslimana. Zbog kojih ga treba izbaciti iz škola.
***
Što ćemo onda s njegovim najboljim prijateljem Borislavom Pekićem? Da ga izbacimo iz groba? Zato što se neke briljantne stranice “Zlatnog runa”, u glavi kakvih paranoičnih stručnjaka za nacije, mogu naopako protumačiti. Slabo koji cincarski junak tamo ima lijepu riječ za muslimane.
Kakav bi tek pamflet tresnuli u lice sluđenoj javnosti da su ikad vidjeli - a tako je detaljno opisano da je umjesto slova pred očima slika - kako Simeon Sigetski šminka mrtvog Sulejmana Veličanstvenog. A veliki vezir, od kojega Simeon pravi veliku budalu, pokušava da prikaže pregladnjeloj i preumornoj turskoj vojsci kako je sultan još živ. Inače će sva uteći ispod opsadiranog Sigeta...
***
Sad kad prošpijah mrtvog prijatelja, da se malo posvetim živima s kojima se teško mogu sprijateljit’ - vođama beesa. Ne zato što je stranka bošnjačka, nego zbog toga što je na vlasti sa onima koji su mnogo zla Bošnjacima nanijeli. Da na vrijeme preciziram, inače ću proći gore od Kiša i Njegoša.
Bošnjačka stranka još nije (utorak, 14h) zvanično stala iza ove opasne ideje o zabrani književnih djela zato što ih neko, namjerno ili slučajno, pogrešno čita. Nadam se i da neće. Njen poslanik, međutim, smatra da je “svaka dobronamjerna inicijativa legitimna”... E, baš u toj dobronamjernoj inicijativi piše kako je sadržaj Gorskog vijenca i Peščanika bio osnova za “konstruisanje nacionalističkih i drugih anticivilizacijskih i dehumanizirajućih odnosa, posebno protiv islama i muslimana”.
***
Čitam još jednom, dobronamjerno nego kako, ovu zastrašujuću presudu knjigama. I evo, već mi je pred očima slika kako naš nevini predsjednik Momir Bulatović i još neviniji premijer Milo Đukanović, godine 1992. u “gluvoj sobi”, pokušavaju da nekako izvrdaju naredbu Eduarda Sama.
Kišov junak, sav ogrezao u nacionalizmu, zahtijeva od te dvije čiste duše da policiji u Novom pošalju telegram njegoševskim jezikom: “Sve koji od nas spas ištu smjesta utamničite i, a zora rana, šiljite ih pod nož onima od kojih su utekli spas ištući”...
Otkud znam da je baš ovako bilo? Rekao mi je lično Slobodan Pejović. Vidio je čak kako Kiš, do kojega je mnogo držao, sa Njegošem čije su ga misli vodile kroz život, odvode izbjeglice ka granici. Prijavio bi ih, uprkos tome, samo nije znao kako to da uradi kad su - mrtvi...
Evo, sad zna!
P.S. Puteve zla na Balkanu trasirali su nacionalisti. Paranoični, uplašeni, zavidni i ništavni, tako ih je Danilo Kiš vidio dvije decenije prije nego što smo ih prepoznali svi. Danas ga đacima zabranjuju oni koji sa zločincima odavno sjede u vladajućoj klupi. Za mandat duže i bonus više, nikad ih nijesu pitali zbog čega su otimali Bošnjake iz vozova, dobjegle vraćali pod nož onima od kojih bježe, domaće zvjerski mučili u tamnicama i zašto, pobogu, ubiše cijelu Bosnu i Hercegovinu, ni krivu ni dužnu.
( Ratka Jovanović-Vukotić )