Novak - prvi reket Nikšića

Jadni Novak Đoković, mora da bude ko zna gdje po bijelom svijetu umjesto da uživa u značajnim priznanjima koje dobija kod kuće. Slava je dvosjekli mač i tužno je da nakon odricanja, treninga, dijeta i snova, život svedeš na ubitačni ritam turnira.

Zar da ne dospiješ primiti jedno važno priznanje kao što je Nagrada oslobođenja Nikšića, zar je tako strašna cijena svjetske slave koja se prvaku sveti tamo gdje najviše boli.

Da samo nije bio u Njujorku onog dana, u zagušljivom studiju jutarnjeg programa Live! with Kelly and Michael, Novak je mogao stići i do nikšićkog pozorišta gdje je Ana Bekuta predstavila duet sa Markom Rokvićem, pod naslovom Voda s Vidrovana.

Ali ne može Novak da stigne od obaveza koje polako počinju da brkaju prioritete u njegovom konfuznom životu, pa počinje da okuplja pogrešne ljude, donosi grešne odluke i srlja u slavu, pri tom se gradeći Spartancem umjesto da krikne - Nikšićani trešnja, višnja, ne može nam niko ništa! - zbuni svjetsku javnost i gromko se osveti publici Flešing medouza.

Listao sam zvanični sajt Novaka Đokovića, htio sam da saznam malo više o Nagradi oslobođenja Nikšića iz prve ruke. Kad tamo ni riječi o Nikšiću i nagradi. Ukucao sam u pretraživač sajta “Jasenovo Polje”, rodno selo Novakovog đeda. Jopet ništa.

Pomislio sam da nešto nije u redu sa serverom, ali kad nisam našao ni fakat da su mještani sela Žiča kod Kraljeva tražili ulicu sa Noletovim imenom, zaključio sam da je sajt kidnapovan od strane administratora, nekog gadnog cvikeraša koji po vas dan kune gluten u pašti.

Kao da je neko važne informacije filtrirao i nasilno odstranio Nikšić od Novaka. Umjesto da vidim mapu sajta koja vozi preko Vidrovana, u prvom planu je blajhana američka voditeljka, izvjesna Keli Ripa, koja kaže da se svi oni ponose Novakom.

Oni se ponose?!

Tu mi je već prekipjelo, jer znam koliko je gradonačelnik Nikšića uložio u proslavu, koliko misje Veselin Grbović lično poštuje Đokovića, u njemu nalazi inspiraciju za oporavak opštine putem reprograma duga od pedeset miliona eura.

Znam odlično koliko je i ex gradonačelnik Nikšića Radojičić volio srpskog asa - toliko da im cijeli grad Nikšić danas liči na penzionera koji ustaje u tri ujutro da gleda tenis, dok mu se sin drogira po kvartu.

Ali dobro. Makar će na proslavi pročitati Novakovo pismo. Zašuškaće hard copy u rukama Gordane Sarić, koja će kao poetesa pročitati dirljivo izvinjenje miloj đedovini. Kad već niko od Đokovića nije došao da preuzme nagradu, valjda će pismo završiti posao. Ali ništa od pisma. Voditeljka priredbe samo je rekla da će Novak doći kad bude mogao, a sad je privatno zauzet.

Ni tu nisam poklekao u nadeždi. Na Novakovoj Fejsbuk prezentaciji vjerovatno postoji izvorna verzija poslanice Nikšićanima i već mi se brci smiju što se Nikšić obreo na strani sa šest miliona lajkova, kad tamo - Novak jede suši. To je važno?! Novak jede živu mrtvu ribu, dok ga u Nikšiću čekaju kuvane jagnjeće glave. Već mi je bilo muka.

Gdje sam god okrenuo po Novakovim društvenim stranicama svi nešto pričahu o US openu, o pirinču, o sinu i ženi mu Jeleni, ali niđe se ne pominje jebena nagrada 18. septembar. Nema onog Dear Veselin, I am honoured... i tako dalje.

Konačno, u jednom trenutku malodušja, zamislio sam tunu u samrtnom ropcu, nedužno morsko tele čije je meso Nole prinosio svojim šampionskim ustima - i moje su misli postale crne.

Suočimo se, Nikšić se nagradom Novaku Đokoviću upisao na mapu svjetskih selendri koje nemaju život, već se šlihtaju poznatim ličnostima i brendovima kako bi ih pomenuli makar lokalni web portali koje uređuju roboti dresirani ključnim riječima.

Vlast grada Nikšića nagradom je zapravo priznala da Nikšić nema sadržaj. Nikšić gleda televizor i kladi se. Nikšić slavi što je Đoković obišao selo udaljeno dvadeset kilometara prije tri godine.

Gradska je vlast nagradom poručila da je svako dobro kao Novak - daleko i nedostižno. I da će ono malo pametnog mladog življa nestati iz Nikšića, kao što je davno nestalo račića iz Krupca kad je neko pustio klena.

A što se Đokovića tiče, ne sumnjam da će čovjek njegovog formata umjeti da cijeni što je postao prvi reket grada koji je svijetu dao toliko vrhunskih reketaša.

( Brano Mandić )