I Bijeloj se crno piše

Ni Brodogradilištu Bijela neće se desiti ništa novo. Decenijama, poput Alajbegove slame, DPS razvlači imovinu ovoga naroda i države. Uhodana i neupitna ekonomska politika. Ko ima para nek’ izvoli - jeftino damo samo da prodamo. Nema odstupanja i kolebanja kod vladajuće stranke.

U Brodogradilištu se, u međuvremenu, ređali DPS privrednici, besprekorne patriotske orijentacije, krčmili milionske iznose, zapošljavali sezonski i partijski, pomagali, sponzorisali, kako i dolikuje... Među spasiocima pominje se i ime Sava Parače, poznatog užoj javnosti po tome što je nakon 6 (šest) mjeseci rada na Željeznici uzeo otpremninu 180.000 eura. Da je to neobična suma i za američke prilike svjedoči depeša tadašnjeg američkog ambasadora u Podgorici, Vladi u Vašingtonu.

Potom se spustio do mora da tamo malo rukovodi. Takvi kadrovi nemaju cijenu ni ograničeno polje rada: more, kopno, privreda, geopolitika, lingvistika, kanonsko i crkveno pravo… Pametni im se sklanjaju s puta.

Neki ipak imaju drugi doživljaj države: “MANS je juče Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv 14 osoba, koje su u prethodnih šest godina obavljale najviše funkcije u Jadranskom brodogradilištu Bijela,… ” (Vijesti 9. septembar). Iz MANS-a javljaju da je prouzrokovanje stečaja krivično djelo iz člana 273 Krivičnog zakonika Crne Gore.

AB revolucija međutim teče

DPS je jedina tekovina titoizma koja je pretekla. Sve drugo se pokazalo kao improvizacija, podložno nestajanju, stečaju, rasprodaji. Dapače, Titini kadrovi podvrgnuti su i posvećeni principu obnove. Mladost prije svega, kao trajna odrednica, a tu su poštenje i ljepota. Nije čudo što su pridržali apsolutnu vlast u uslovima raspada svega za što su se borili. Ovog puta je, obećavaju, sve što rade na čvrstim temeljima. U trenucima iskrenosti otkrivaju nam da su vazda, potajno, i oni i njihovi roditelji bili skloni privatnoj svojini - imetku i renti. Ljubili su kapital, ali Titi odani, marljivo služili mrskoj uravnilovci i komunizmu. Voljeli su dabogme partiju-državu. Trebala im je da ostvare svoje snove.

„Suverenisti“ ljuti, ali baš

„Gospodo, sve vam je to uzalud! Kao što je obnovljena crnogorska nezavisnost, tako će biti okončan i proces obnove crnogorskog nacionalnog, kulturnog i državnog identiteta i integriteta“, poručuje neodomoljubna stranka CDU. Kakav odvažan, imperijalni ton: ka’ da su državu na sablju stekli. A ne arčenjem resursa i korupcijom: tokom “borbe za nezavisnost” otišla je gotovo sva državna imovina plus dug od 2,5 milijardi.

Možda je poruka upućena upravo onima što nas raskućiše, te u svijetlu budućnost koračamo bez đa’olje fabrike i tvornice. Ali ne: ekonomija nije obuhvaćena planom obnove, već likvidacije. Suverenisti imaju preča posla: identitet i integracije. Još jedna “državotvorna” stranka otkrila je u sebi državu i crnogorstvo kao uzvišenu i praznu apstrakciju. Država kao himna i dan državnosti. Mimo toga država govori samo partijskim jezikom i revolucijom. AB revolucionari, lično hladne račundžije i rentijeri - u političkom djelovanju vreli, isključivi, neurotični - izjedeni od volje za moći.

”Gospodo sve vam je to uzalud” upućeno je vjernicima jedine (kanonske) pravoslavne Crkve u CG koju ni Titova revolucionarna vlast nije osporavala. Ali što propušti revolucija, to prihvati kontrarevolucija, nježno najavljena kao antibirokratska. Jesu penzionisali nekoliko isluženih Titinih činovnika, ali ovdje je riječ o jednoj birokratiji i instituciji koja traje posljednjih 100 (po nekima 800) godina. Naša mlada država i demokratija - a tek joj je desetak godina - to ne može da trpi. Ništa ne smije biti starije od majske države i demokratije.

„Suverenisti“ su svrstani uz kontroverznog i samo po tome poznatog mitropolita CPC. Taj mnogo bolje pristaje njinom domoljublju: milioneri, rentijeri, sestrići ujka Sama, samozvani integratori … fali Pop, mitropolit jel’ te - vrsnik i vojnik obnovljene države i demokratije. Koji je toliko mlad i hitar da mu basta nejakome uzvratiti.

( Ratimir Vujačić )