KATAKOMBA
Sotona je oko nas
Nema javne rasprave tamo gdje dolaze na stotine naelektrisanih ljudi, jer oni, svi, čak i kada bi im kultura dijaloga bila na nivou, svakako ne bi mogli doći od riječi
Sotona - simbol zla, zadesio je i Crnu Goru. Režimski mediji se žale na pritisak državnih organa, kriminalci idu u mirovne misije, vjera širi više mržnje nego ljubavi, a „opozcija“ obilazi tajkune vlasti... Raspameti! Kakav složeni momenat za sigurno balkansko sidro zvano Crna Gora. Rasplamasalo se na političkoj, medijskoj, međunarodnoj, vjerskoj, ali i kriminalnoj sceni. Stvara se privid da je sve pod kontrolom i da neko drži konce u rukama, ali zapravo, sve ukazuje da nije tako. Ljeto je samo na kratko odložilo ono što nas realno nije moglo zaobići. Naime, ovakvi režimi stare sa njihovim liderima. Taj nedostatak osvježenja paralelno slabi senzibilnost koja se u nedostatku bilo kakvog vida patriotizma manifestuje kroz povremeno bacanje dimnih zavjesa. Njima se pokušavaju maskirati sve njihove 25-ogodišnje prevare i manipulacije. Ali, u jednom trenutku, znaju oni to dobro, ništa im više neće biti od pomoći. Zato se ponašaju kao - sotona.
Taman kada je tužilaštvo počelo da trči krug za zagrijavanje pred svoju dugu i tešku trku sa organizovanim kriminalom, vlast ne odustaje od „javne raspave“ ili preciznije, javne narodne svađe. Ako nema organizovanih navijačkih grupa, kao što je to bilo u bivšoj Jugoslaviji, krenu putem klerikalizma. Igraju na sigurnu kartu razdora, a sve sa istim ciljem. Kakav nedostatak patriotizma i satanizacija društva! Jedino dovoljna količina emocija može da nam skrene pažnju sa onoga što je naša ekonomsko-socijalna stvarnost. Od toga da se kompletna rukovodstva opština hapse, da se ministrima namješta, a da se prostitucija proglašava nevinošću. I to baš sada. Sada, kada se raskrinkava jedna krimilana grupa. Kada sve indicije ukazuju da je na njenom čelu vjerovatno visoki funkcioner i predsjednik političkog Savjeta DPS-a. Baš sada kada svi traže fer izbore. Baš sada je Ministarstvo za ljudska i manjiska prava, slučajno (?!) odlučilo da se bavi škakljivim zakonom koji dijeli vjerske zajednice. I što je najgore, uporno je u tome. U redu, probali su u Bijelom Polju, ne ide. Opet, nanovo, u Kotoru sa težim posljedicama. Međutim, ni to nije dovoljno. Naravno, najstrože osuđujem verbalni i fizički atak na bilo koga i promovišem pravo svakog građanina da učestvuje u javnom dijalogu po bilo kojem pitanju, ali pozivam na oprez. Vlast već 25 godina guši građansko pravo na demokratsku orijentaciju, etiketira ih i proglašava neprijateljima. Sama promoviše diskriminaciju i manipulaciju kao sredstvo vladanja. Na taj način podjele joj služi za zaštitu moći. Sada od građana očekuje da se ponašaju različito.
Nema javne rasprave tamo gdje dolaze na stotine naelektrisanih ljudi, jer oni, svi, čak i kada bi im kultura dijaloga bila na nivou, svakako ne bi mogli doći od riječi. Drugo, nema potrebe da svi vjerski lideri prisustvuju svim debatama, naročito ako su već iznijeli javno svoje stavove koji su poznati. Treće, zakon je još u fazi nacrta, prostor za poboljšanje postoji. Četvrto, ni najgori zakon ne treba da bude predmet narodne svađe, iz razloga što je to još daleko od usvajanja. Peto, svaki zakon, čak i ako se usvoji može biti promijenjen na isti način na koji je donesen...
Zato, ljudi, molim vas, lagano i opušteno. Nema razloga za nervozu. Građani Crne Gore moraju biti prisebni i shvatiti da, ukoliko nasjednu na provokaciju, ponovo će postati žrtve, a oni će nastaviti svoju organizovanu pljačku. Ne dozvolite da vas ponize kao što su to mnogo puta uradili sa državom i opštinama.
Budite dostojanstveni u iznošenju svojih stavova i dostojni vjere kojoj pripadate.
Sotona je svuda oko nas, samo što se različito manifestuje. Ekonomska erozija je proizvela moralnu. Put našeg otrežnjenja i jačanje našeg moralnog habitusa biće dug i neće podrazumjevati samo izmjene zakona, već i mentaliteta.
Ali, svi moramo biti spremni na dugo putovanje, na transformaciju i demokratizaciju. Uvažavajući različitosti, na najbolji način ćemo uvažiti sebe. Vrijeme je da napustimo devedesete, i sve đavole koje smo tada instalirali i otvorili im vrata, a koji su u međuvremenu dobili krila i ponovo igraju svoj dobro znani ples.
A davno je upozoravao Erazmo Roterdamski: „U zemlji slijepih, jednooki je samo kralj“.
Autor je magistar političkih nauka i poslanik u Skupštini Crne Gore
katakomba@hotmail.com
( Dritan Abazović )